Crkva Presvetog Trojstva sa samostanom

Crkva i Župa sv. Trojice ustanovljene su u isto vrijeme kada je za vladavine cara Rudolfa , austrijski nadvojvoda Karlo II. Štajerski i carev stric 1579. iz temelja podigao i bedemom utvrdio karlovačku tvrđavu. Zgrada crkve bila je ispočetka vrlo skromna i malena, a njom je upravljao jedan župnik. Kako se povećavao broj vjernika rasle su i potrebe za povećanjem broja svećenika. Na poziv generala grofa Herbarta Auersperga i uz dozvolu zagrebačkog biskupa Petra Petrovića 1657. godine franjevci dolaze u Karlovac i dobivaju dozvolu da mogu preuzeti Župu, crkvu Presvetog Trojstva, dušebrižništvo nad vjernicima i da mogu sebi sagraditi samostan uz pripomoć dobrih duša. Novac za gradnju davali su kranjski staleži, karlovački generali, a materijal hrvatski feudalci. Gradnja jednokatnog samostana i preuređenje crkve započinje 1669. - 1676. godine. Crkva je kao i danas imala dvoja vrata, glavna na sjeveru i bočna na istočnoj strani prema trgu. U svetištu je bio glavni barokni oltar izrađen od drveta, pozlaćen i posvećen Presvetom Trojstvu, a u lađi dva manja: Sv. Jurja Mučenika i Sv. Antuna Padovanskog. Vjerske obrede obavljali su svećenici i kapelani na latinskom za njemačke, a na hrvatskom jeziku za hrvatske časnike, vojnike i građane. Podmetnuti požar 1692. koji je planuo u Generalatu raširio se po cijeloj tvrđavi, pošteđeno je nekoliko kuća, stradala je crkva i samostan, rastopila se crkvena zvona, izgorjeli oltari, crkveno ruho, posuđe. Pošteđena je ostala samo Lauretanska kapela koju je 1660. desno od ulaza dao dozidati general Herbart Auersperg. (U kapelu je 1700. postavljen kip Crne Gospe). Uslijedila je obnova koja je zbog nedostatka novca trajala skoro cijelo stoljeće. U novo prošireno i suvremeno svođeno svetište klesar Juraj Gregurić prenio je 1698. godine oltar od crnog mramora u ranobaroknom stilu kipara Michaela Cusse. Na zvonik je postavljen prvi sat 1705. a 1738. su u kor postavljene prve orgulje koje su 1914. zamijenjene današnjima. U samostanu spočetka boravi 12 franjevaca, kasnije tijekom 18. st. do 24, izdržavaju se od milostinje vjernika, od zaklada (general Herberstein), od prodaje poklonjene imovine(nisu smjeli posjedovati ni kuću ni zemlju). Od 1658. – 1738. služe mise u kapeli sv. Antuna a kad je srušena i kad su se 1740. prestali koristiti tamošnjim grobljem , dobivaju dopuštenje da tu uzgoje voćnjak (poznat kao „fratarski vrt“). Od 1693. - 1776. služe mise i u kapeli sv. Josipa na Stross. trgu, te od 1686. - 1748. u kapeli sv. Florijana na Gazi ( od 1702. - 1748. tu skrbe i o vrtu). Oko granica župe spore se u 18. i 19. st. s dubovačkim župnicima. Služe mise za bratovštine i cehove karlovačkih obrtnika do njihova ukinuća 1872. Od 1767. - 1948. skrbe o kapeli Svetog križa koja se nalazila u današnjoj Radićevoj ulici kod spomenika V. Karasu. Do 1763. g. vode samostansku ljekarnu, koju je zabranila carica M. Terezija, u kojoj pripravljaju lijekove od skupljenog bilja u okolici Karlovca, pomažu bolesnicima , posebno siromašnima. Bavili su se istraživanjem karlovačke flore, pisali udžbenike iz prirodopisa i zemljopisa. Franjevcima je povjereno vođenje karlovačkih škola. Učilo se čitanje, pisanje, računanje i vjeronauk. Godine 1758. u školstvu ih zamjenjuju pijaristi (crkveni red poznatih učitelja koji je utemeljio sv. Josip Kalasancije u 17. st.). Oni 1765. obnavljaju osnovnu školu i 1766. osnivaju gimnaziju. Nezadovoljni svojim smještajem i odnosom vojne uprave pijaristi odlaze 1783. a škole su vraćene franjevcima. Nastava se održavala na njemačkom jeziku u prostorijama samostana. Saksonski knez i general J. Hildburghausen dao je 1748. sagraditi kapelu posvećenu sv. I. Nepomuku, zaštitniku konjanika. U kapelu je postavljeno „čudotvorno“ raspelo izrađeno 1730. g., a 1904. je preuređena u kapelu M. B. Lurdske. U nju je postavljen oltar sa spiljom i kipom Bl. Djevice Marije, rad karlovačkog klesara I. Neuholda. Od 1749. – 75. sagrađena je nova sakristija, postavljena drvena propovjedaonica, podignut crkveni pod zbog poplavnih voda. Prema projektu graditelja Josipa Stillera samostanu je 1786. dograđen II. kat a sama crkva se preuređuje od 1792. – 1795. Povisuje se toranj, stavlja današnja barokna kupola, kugla i željezni križ. Zvonik je isprva imao dva zvona, danas šest. Oslikavanje unutrašnjosti zaopčelo je nakon rekontrukcije svetišta 1787. – 1788. Površinu zida uz oltar oslikao je za 70 forinti 1787. karlovački slikar Juraj Beer. Župnu crkvu sv. Trojice posvetio je 6. jula 1823. zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac 1752. – Zagreb 1827.). Godine 1856. franjevci pozivaju u Karlovac svog redovnika slikara Franju Prokopija Godlera. Prvi njegov rad bio je obnavljanje starog božjeg groba. Početkom 1857. započinje sa slikanjem svetišta crkve, koje je bilo loše oslikano 1854. od venecijanskog slikara Rafaela Mele, što je Godler eliminirao pripremajući zid za svoj rad. Godler je bio slikar koji se uspješno prilagodio baroknom prostoru crkve sv. Trojstva, koja je u to vrijeme već bila raskošno opremljena pozlaćenim mramoriziranim oltarima na kojima su bile oltarne slike najuvaženijih slikara ljubljanskog kruga. Do 1893. vanjski izgled župne crkve sv. Trojice bio je više sličan kakvom magazinu, a ne hramu božjem. Nastojanjem tadanjeg župnika i gvardijana Aurelija Knafelja, uz pomoć grada Karlovca i vjernika, te Franjevačkog provincijalata u Ljubljani, crkva je izvana dobila današnju sliku. Pročelja su uređena u stilu historicizma i dekorativne secesije, a unutrašnjost je potpuno obnovljena. Od 1894. – 1896. crkva dobiva dva nova pobočna mramorna oltara, novi pod, propovjedaonicu od mramora, mramorni pričesni stol, rešetke na koru i željezne stube. Nove oltare i kamenu propovjedaonicu izradio je klesar S. Šoman. Oslikavanje crve nastavljeno je u 20. st. Slovenski slikari: Križaj, Zajc, Matzy, Ogrin oslikali su bočne zidove lađe 1902. Godine 1925. ruski emigrant, slikar Ilija Ahmetov mjeseca septembra dovršava oslikavanje svoda lađe i kapelu sv. Antuna koju je 1750. dao sagraditi krojački ceh. Dekorativni posao pod njegovim nadzorom izveli su radnici Slovenci. Godine 1926. slikane su i dekorirane tri kapelice u crkvi. Sav trošak je podmiren dobrovoljnim prilogom karlovačkih građana i prijatelja izvan Karlovca (bilo je darova i iz Amerike). Na desni bočni zid postavljena je 1930. spomen ploča sa 119 imena Karlovčana poginulih u I. svjetskom ratu. Klupe koje je izradio karlovački stolar Ivan Pintar postavljene su 1937. Franjevci 1987. u samostanu otvaraju Muzej sakralne umjetnosti. Riznica sadržava vrijedne radove zlatara iz Augsburga, liturgijsko posuđe, svijećnjake i druge predmete. Porculan i namještaj uglavnom su bečki radovi iz 19. st. U zbirci slika i skulptura poznatiji su autori Fridrich Hamerlić, V. Metzinger, J. A. Herlein, uz 19 raspela i drvenih skulptura nepoznatih autora. Franjevačka knjižnica sadržava oko 10.000 knjiga s raritetima vezanima za franjevačku gimnaziju u Karlovcu od 17. - 19. st. Crkva Presvetog Trojstva je 1958. proglašena spomenikom kulture nacionalnog značenja. Oštećenja crkve iz Domovinskog rata obnovljena su 1995. - 1996. (korištena literatura: Karlovački Leksikon, „Almanah grada Karlovca“ Marka Sablića, „Zbornik“ gradskog muzeja 1984., „Svjetlo“ 1997.) - Biserka Fabac

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.