Uglovnica Josipa Kraša 1 – Frankopanska je dvokrilna jednokatnica okrunjena mansardnim baroknim krovištem, nastala spajanjem triju kuća u drugoj polovini 18. st. Jedna od tih kuća bila je starija kuća poznatog trgovca Đure Kallana koji je u njoj imao dućan. Početkom 19. st. dograđena su joj dvorišna krila koja zatvaraju unutarnje malo skladno dvorište. Kuća je bez glavnog ulaza na pročelju je su se poslovni prostori proširili u vežu.
Pred kraj 19. st. kuću na uglu tada Generalske i Oružničke ulice, Jelačićev trg 171. kupio je Ivan Sagan (ili Jean Sagan), podrijetlom Francuz, čiji su preci za vrijeme francuske okupacije došli u Karlovac (podatak je dobiven od Milivoja Njegovana, rođaka I. Sagana). U kuću je preselio knjižaru kupljenu 1878. godine od Alfreda Ascherfelda. Ascherfeldova knjižara je do tada postojala u kući Ljekarnička br. 167, danas G. Ninskog – Banjavčićeva 10, koja je 1905. godine došla u vlasništvo obitelji Tuškan. Knjižara je bila i nakladna ustanova što se može saznati u kalendaru „Nada“ 1899., „Svjetlu“ br. 32 / 1900. g. i br. 4 / 1901. Da se knjižara bavi i izdavačkom djelatnošću bila je u ono vrijeme gotovo redovna pojava, potvrđuju to i brojne zagrebačke knjižare tog doba: Gajeva, Hartmanova, Kuglijeva. U Saganovoj nakladi izlazile su pretežno priče za mladež karlovačkih autora Janka Mišćine (pseudonim Dušana Lopašića) i učitelja Stjepana Širole. „Svjetlo“ br. 8 / 1901. informira o novo izašlim knjigama u svijetu i kod nas i piše: “Sve knjige i ostale edicije, koje oglašujemo, mogu se dobiti ili naručiti kod poznate knjižare Ivana Sagana na Jelačićevom trgu.“ Ivan Sagan je uz knjižaru imao i knjigovežnicu, jer zasebnih knjigovežnica tada nije bilo.
„Svjetlo“ broj 43 / 1901. donosi Saganov oglas u kome preporuča „originalne korice iz platna sa zlatovezom za „Povijest Francuske revolucije“ profesora Franje Valle i najavljuje da prima narudžbe za „vrlo ukusno i solidno vezanje knjiga“. Mnogi su Karlovčani, a i ostali, izučili knjigovezački zanat kod Sagana. Ivan Sagan je vodio knjižaru sve do svoje smrti, a u karlovačkom listu „Narodni glas“ broj 6 od 8. veljače 1912. u stupcu „Domaće vijesti “ piše: Ivan Sagan knjižar u Karlovcu umro je 4. o. mj. u šezdesetoj godini života, pokopan je 6. o. mj. ispraćen velikim brojem prijatelja i znanaca iz našeg gradjanstva. Pokojnik je bio blaga i dobra duša, te je u našem gradu uživao opće simpatije.“ Poslije Saganove smrti staru i dobru knjižaru, papirnicu i knjigovežnicu preuzeo je od Saganovih baštinika Gjuro Grabrovac. O tome javlja oglas u listu „Karlovac“ od 6. srpnja 1912.u kojem se Grabrovac preporuča „za nabavu knjiga, časopisa i muzikalija svakog izdanja i u svakom jeziku.“
Znalo se da su Karlovčani svraćali da pročitaju novine i časopise pa je knjižara imala u neku ruku i funkciju čitaonice. Kod Grabrovca je knjigovezački zanat (smatrali su ga umjetnošću u ono vrijeme) izučio poznati karlovački slikar - amater i kazališni scenograf Nikola Dragarić. Grabrovac je knjižaru i knjigovežnicu morao zbog velikih dugova 1928. godine izručiti vjerovniku, tvornici papira „Lipa Mil“ u Zagrebu. Knjižaru je 1929. kupio umirovljeni učitelj Zvonimir Rožić koji ju seli u Radićevu ulicu na mjesto knjižarske radnje „Narodne novine“. Tu je poslovao do 1932., kada su zbog ekonomske krize mnoge karlovačke radnje, pa i ta, pale u stečaj. (podatak o dobiven je od kćerke Anđele Hrupec, članak „Karlovačke knjižare“, Marija Vrbetić)
Do Saganove knjižare nalazila se trgovina gotove odjeće i obuće, „udomaćenog bečkog Čeha“ Ivana Svačine koji bi vas za nekih 16 – 18 forinti obukao „od glave do pete reklamirajući se uočljivom stalnom reklamnom pločom na vratima“ ali i u novinama kao npr. u: „Narodnom glasu“ 14. ožujka 1912.: Pariški i Bečki kroj – elegantna odijela i ogrtači za muške, dječake i djecu iz prvih čeških i bečkih tvornica, kod Ivana Svačine, Jelačićev trg.“
Novi vlasnik kuće Ivan Petrak (i supruga Alma) u istom lokalu 1930. – te otvaraju dućan muške konfekcije. U Državnom arhivu grada Karlovca postoje dva dokumenta koja ukazuju na vlasništvo Ivana Petraka i Alme nad kućom: broj 16377 iz 1931. o dozvoli priključenja kućne kanalizacije na gradsku i broj 15967 iz 1934. – te: odluka o gradjevnoj dozvoli pregradnje kuće u prizemlju (nacrt ing. Nikola Marić). U svojoj knjizi „Stari Karlovac…“ R. Radovinović piše da je u mansardi te kuće 1920. – ih u velikoj oskudici, kao štićenica obitelji Pintar, živjela nekad bogata nasljednica Julijana Horvatić iz Zeline, koja je M. Krležu inspirirala za naslovni lik romana „Tri kavaljera frajle Melanije“.
Lijevo od uglovnice je niža jednokatnica Jelačićev trg broj 1, poznata kao kuća Balgavi, 1770. godine u vlasništvu veleimućnog trgovca Ivana Gutterera koji 1778. postaje prvi gradonačelnik „Slobodnog i kraljevskog grada Karlovca.“ U kući godine 1885. otvara najpoznatiju slastičarnicu Ivan Jandat, rođen u Beču 1853., kao mladić stigao u Karlovac, ovdje zasnovao obitelj i umro 1933. godine. Stjepan Mihalić u svojim „Ćaskanjima..“ piše: „ U toj općenito priznatoj našoj najboljoj takvoj radnji uopće poslovale su dvije gospe, „Jandatice“, bijele od bjelila i vodica, u tamnoj svili i čipkama, s istaknutim ukosnicama u frizuri, neobično uslužne i nada sve čiste, a tako je bilo i sve u tom lokalu, kao u kakvom velegradskom konditoraju.“
U „Hrvatskoj slobodi“ od 27. srpnja 1922. pronašla sam oglas: „Vrući KROFI dobiju se svake nedjelje i na pokladni utorak u slastičarni Ivan Jandat.“ Slastičarnica se 1930. – ih preselila u Ulicu kralja Tomislava u prostor u kojem je kasnije bila poznata slastičarnica Jurja Barešića.
Kuću Jelačićev trg br. 1 od Egona Radovića je dvjesto godina kasnije (oko 1970. - te) kupio soboslikar Ivan Balgavi koji je odlučio obnoviti građevinu. Ali obnova zbog trošnosti nije bila moguća, pa je izgrađena replika. R. Radovinović u svojoj knjizi „Stari Karlovac…“ piše da je prilikom rušenja stare kuće ustanovljeno da je kuća s lokalima građena u zadnjoj trećini 17. st. i da je jedna od rijetkih kuća Unutarnjeg grada koja je ostala sačuvana poslije požara 1692. Sačuvani klesani dovratnik i ukrasi iz 18. st. ugrađeni su u repliku 1973. godine. O radovima u vezi sa starom kućom dugogodišnja bivša pročelnica Konzervatorskog odjela gđa. Marinka Mužar objavila je radnju dokumentiranu brojnim fotografijama, u kojoj je istaknuto da je posebnost ove kuće u tome što je građena na „hrvatski vugel“, građevinski model za gradnju karakterističan samo za Središnju Hrvatsku. (Biserka Fabac)