Gaza 1939. - stoljetna poplava
Čuvajmo „gažansku tendu“: Omiljeno sastajanje gažanskoj omladini, pogotovo u vrijeme školskog raspusta, je „tenda“. To je red drvenih i betonskih negdje metar, negdje nešto nižih, ukopanih stupova. Povezani su gredama i protežu se desnom stranom obale Kupe od početka ulice Gorja Gaza do klaonice. Na toj „tendi“ otpjevano je mnogo pjesama, ispričano priča o ribama i ribičima, o Kupi…....Mladići i djevojke tu se upoznaju, naročito za sparnih ljetnih dana, provode sate odmarajući se u sjeni jablanova i govoreći o događajima proteklog dana..Svi su čuvali tu našu tendu kao dio svog stana. Najednom se taj red pobrkao…..drveni dijelovi nestaju naročito zimi…..Komunalno poduzeće nastoji da se ta ograda održi i svako proljeće popravlja, uređuje i nadoknađuje manjkajuće dijelove. Počeli su ugrađivati betonske grede i stupove. Izgled tende bio je tada ljepši i kvalitetniji. Netko je nastavio s rušenjem, betonske grede nađene su u Kupi... …..Sve u svemu mi danas nemamo tende. Od 200 metara ostalo je još svega 90 metara. Onaj preostali dio ružno je gledati. Tu i tamo strši još po koji stup, nakrenut i klimav. Naši gažanski starci, po starom običaju, sastaju se tu na razgovore. Omladina u velikoj grupi svakog dana provodi svoje vrijeme „na gažanskoj špici“. Prepričava se o tome kako je tu nekad bila lijepa „tenda“. („Karlovački tjednik“, napisao Mirko Čulig, Gorja Gaza br. 5)
Pripremila Biserka Fabac