Priprema se dvadeseta obljetnica društva, koje je osnovano 1997. godine od skupine ekološki svjesnih ljudi barilovićke općine. Danas broji šezdesetak članova i nositelj je svih ekoloških , sportskih, kulturnih i društvenih događanja općine. Udruga je za svoj rad nagrađena brojnim priznanjima, a općini, gradu, županiji i državi ponudila je više projekata koji su prihvaćeni. Uređuje se stari grad nad mjestom, provode se akcije čišćenja okoliša u koje su uključene škole, mještani, vatrogasci, lovci, ronioci i obrtnici. Kulturno umjetničko društvo kolektivni je član udruge i svake godine priređuje program na radost i veselje gostima i domaćim ljudima. Izuzetno kvalitetnu suradnju udruga održava sa srodnim slovenskim udrugama i razmjenjuje sva pozitivna iskustva. Tradicionalno se na rijeci Korani održava međunarodna zimska utrka kanuima a svake godine provodi se trodnevna ophodnja rijekama karlovačke županije. Do sada je završena ophodnja Koranom, Kupom i Dobrom a danas kreće Mrežnica. Na tim se plovidbama unose podaci o stanju riječne i priobalne flore i faune, kontrolira se stanje kakvoće vode, vrši se monitoring slapova, mjeri se njihova visina i stanje sedre od kojih su sazdani, bilježe se oštećenja i zagađenja. Sve se to uredno unosi u pohranu a ti podaci poslužit će u praktične projekte i neće ostati samo slovo na papiru.
Rano je jutro početkom srpnja. Okupilo se oveće društvo u Bariloviću, lijepom mjestašcu uz Koranu, desetak kilometara južno od Duge Rese. Kreće tradicionalna plovidba, ovaj puta rijekom Mrežnicom. Domaćini, obitelj Peraković i najbliži prijatelji svojski se trude pogostiti sve sudionike prije polaska. Osamnaest ljudi hrabro jede veprovinu , nazdravlja domaćom kapljicom i trpa tekuće zalihe u kanue. Vrijeme je već nekoliko dana predivno a takvo će i biti sva tri pustolovna dana. S jezom se društvo prisjeća prošle godine i tri dana grozne kiše, vjetra i hladnoće kad su plovili Dobrom. Brrr! Vjerojatno bi nekoliko uzastopnih odvratnih vremenskih uvjeta ubilo volju za plovidbom i kod najtvrđih.
Klasično rasipajući vrijeme ukrcali smo se u dva kombija koja su vukla naše čamce i s primjetnom putnom groznicom zaputili se ka Mrežnici. U mjestu Primišlje – G. Tržić, na Trgovčića slapu, spustili smo kanue u hladnu bistru vodu, a dodir s njom ispuni nas adrenalinom, srce brže zakuca, krv proključa i prvi zaveslaji otvoriše novo poglavlje » Sedrine » povijesti. Uz neizbježne šaljive podvale pojedinaca, bez većih smo se problema prebacivali preko sedrenih slapova malih poput djeteta, a ponegdje ravnih osrednjim višekatnicama. Hrabro smo se nosili s kaskadama, suncem, veslima i rezervama rashlađena piva.
Voda nas hrani i opskrbljuje planet Zemlju. Ozdravlja nas i opušta. Ona je i simbol života i veze s božanskim. Vode danas ima jednako kao i prije tri milijarde godina, neprestano se kruženje stalno ponavlja. Mi ćemo na ovom putovanju pokušati bilježiti vrijedne podatke, fotografijom i kamerom zapisati postojeće stanje i uočiti promjene od prošle ophodnje. Znamo da preko 97% vodene površine čine mora i oceani, a samo 2,5% je pitka voda koja se većim dijelom nalazi ispod površine zemlje. Vodu najčešće onečišćuje čovjek svojim zahvatima, poljoprivredom, kanalizacijom, industrijom..Onečišćena voda postaje izvor bolesti, odumire fauna i flora i kraj se pretvara u mjesečev krajolik.
Prvi predah došao je planski. Svi smo na broju i odmorni smo. Smanjili smo zalihe hrane pa nastavili putovanje. Uspješno nas je pratio i Pero, iako se Žujka svim silama trudio otežati mu putovanje. Nekoliko su se puta izvrnuli u nevinim situacijama, više puta je Žujka zaveslao desno kad je trebalo lijevo, više puta natrag kad je morao naprijed. Jednom nije dobro zatvorio poklopac Perine bačve, spretnim je manevrom uspio prevrnuti čamac i jadni je Pero prvu noć proveo u posuđenoj odjeći dok se njegova sušila uz vatru. Baš ćemo vidjeti hoće li njih dvojica i dogodine biti tandem u kanuu.
Šatore smo razapeli na Sastavcima gdje se Tounjčica ulijeva u Mrežnicu. Mrso mlađi, Toma i Zvonko pravi su kamperi, izuzetno su vješti i voljni pomoći neznalicama postaviti bivak. Miro, kuharski velemajstor spravio je čarobni kotlić i u njega ubacio toliko hrane da sam očekivao kako nam dolazi sva rodbina i svi prijatelji. Ne treba sumnjati kako je jelo bilo bogovski pripremljeno. Još jednom potvrda da boljeg kuhara od Mire ne može biti. S okolnim noćnim zvijerima nismo imali problema jer su ih zvuci iz razapetih šatora i sva disharmonija glasova otjerali na sigurnu udaljenost. Za njih, ne za nas.
Čarobna Mrežnica izvire u podnožju sure stijene, danas smještene u krugu slunjskog vojnog poligona "Eugen Kvaternik". U svoje 63 km zelene tirkizne vode rapsodiju čine 93 slapa. Najveći je slap Šušnjar visine 12,5 m, od Tržića Tounjskog udaljen 3 km. Da imadeš tri para očiju, imao bi što gledati. Dubina rijeke kod Kosovog slapa dostiže nevjerojatnih 20 metara! Kako to ne bi morali očuvati? Danas zbog poplava, suša, onečišćenja i degradacija rijeka, svake godine preko 20 milijuna ljudi mora napuštati svoje domove. Potreba za vodom u zadnjih se 100 godina povećala 8 puta, a ekosustav ima ograničenu sposobnost samopročišćavanja.
Predivna sunčeva kugla okupala se u blagoj izmaglici probuđene rijeke i stala sušiti rosu s naših šatora. Zajutrak uz vatru i vatrenu vodu prijao je svima. Nastavili smo nepokolebljivo grabiti veslima dalje, dok nas je vrućina tjerala na vodeno hlađenje. Ante i ja smo učinili krivi zaveslaj i dobrih dvadesetak minuta plivali u ledenoj vodi, dok nas Stane Slovenac nije uspio postaviti natrag u našu »gondolu«, stari i nespretni kanu. Ima mjesta gdje je rijeka takva da si nemoćan učiniš li pogrešan pokret kao što smo ga mi uradili. Brza je, stisnuta kanjonom, stjenovita i duboka pa ti ne da izaći na kopno. Zato je važno da nisi sam.
Netaknuta priroda obje obale djeluje veličanstveno i divlje. Njezino raslinje, stijene, svijet ptica i riba čine raj za oko, a doživljavamo je svaki od nas dubinski drukčije i potpuno. Samo na takvim vodama vidiš zašto u stvari veslaš, mučiš se slapovima, izlažeš pogibelji, trpiš vrućinu, podnosiš hladnoću i naprežeš se do granice mogućnosti. Nagrada koju dobivaš nije opipljiva. Ona je u tebi, ona je za tebe i baš te briga što nisi uz televiziju, što si bez novina i telefona, bez meke postelje i stotinu pogodnosti što ih daje civilizacija. Svi bismo mi rado zadržali ta tri dana nek traju beskrajno, vratili sjećanja na pustolovine Mark Twaina i njegovih junaka, bili poput Robinzona i pričekali s odrastanjem…
Lijepo je bilo vidjeti našeg kapetana, našeg vođu Toneta kako bodri Kasu i Mrsu da se sunovrate niz jedan slap, a potom se s drugima naslađuje dok se oni prevrću a desetak limenki piva bespomoćno pliva. Dirljiv je prizor bio kada pet-šest kanua složno priskaču i spašavaju limenke a brodolomce prepuštaju sudbini i plemenitoj slovenskoj spasiteljici Vlasti, uz gđu Rajku jedinoj zastupnici nježnijeg spola. Na bezazlenom spustu nastradao nam je Ivek. Lice mu je odavalo opraštanje s ovoga svijeta, a noga kao da nije bila njegova. Dobio je ogromnu dozu onakvog anestetika kao u westernima, pa je izdržao sve daljnje tegobe s veseljem, samo su mu oči imale veličinu tanjurića za kavu a osmijeh mu nije silazio s lica. Blaženi sedativ! Morali smo ga čuvati jer je Tone objavio predsjedničku abdikaciju, a Ivek će ga naslijediti i zasjesti na tron.
Pravo osvježenje u pričama, razgovoru i stilskim vježbama na cijelom putovanju pružao nam je dobri stari Gumeni. Otvorilo mu se i sve nas je uveseljavao svojim dosjetkama.
Drugu noć dugo je trajala pjesma i ničeg nije nedostajalo. Vrijedno je vidjeti različitih i zasebnih osamnaest osoba u tom zajedništvu ideje i cilja. Vjerujem kako baš to zajedništvo izdiže » Sedru « iznad raznih udruga i daje im prepoznatljivost u iskrenosti kojom se mogu podičiti kao malo koja društva.
Hrvatska je po vodnom bogatstvu pri samom europskom vrhu. U crnomorski sliv teče 62% vode, a u jadranski 38%. I naša Mrežnica kojom plovimo utječe u Koranu, Korana u Kupu, Kupa u Savu, Sava u moćni Dunav, a on pak u Crno more. Nisu samo rijeke naše vodno bogatstvo. U podzemlju je većina pitke vode, rezerve pitke vode sadrže i nekoliko velikih naših jezera, a bogatstvo močvarnog područja ogleda nam se i u četiri ramsarska područja.
Treće jutro su nas svjetski poznati ribolovci, dvojac tata Davor i sin Vatroslav obradovali svježom ribom na gradelama, a Toma se pokazao dobrim zamjenikom kuhara. Njegovo vrijeme sigurno stiže jer će glavni kuhar Miro neminovno jednom nastradati od nekog svog nestašnog postupka kojih dnevno ima nekoliko. Nedostajala nam je stalna » Sedrina « postava. Zbog puta u inozemstvo nije bilo Jure, ludo hrabrog začetnika mnogih akcija, istraživača s beskrajnom energijom, poslovne obveze spriječile su vrhunskog veprolovca Basaru, a važni sastanci uskratili su nas za društvo kraljevskog poštara i svekolikog dužnosnika Dražena.
Pažljivo smo u priručnik za kartiranje flore unosili datum, lokalitet, vrstu i brojnost. Sve smo to fotografirali i pripremili za usporedbu s prošlom zabilježbom. I dalje želimo zadržati europsko visoko treće mjesto po bogatstvu flore. Kod bilješki o fauni stavljali smo lokalitet, vrstu viđenog , uhom slušanog ili prikupljenog, . Onako, iz prve ruke, mogli smo se uvjeriti kako se ni jedan segment našeg interesa nije pogoršao. Nije na odmet spomenuti kako smo sva tri dana pili čistu izvrsnu vodu iz Mrežnice. Zato i plovimo, analiziramo, uspoređujemo, bilježimo, dostavljamo i razmjenjujemo vrijedne podatke sa svima koji sudjeluju u očuvanju prirode.
Kraj puta dogodio se rano poslijepodne trećeg dana u Generalskom Stolu. Samozatajni domaćin Kasa iznio je birano vino / oh, kako je dobro bilo!/. Pridružilo nam se nekoliko prijatelja i žena. Posluženi smo pečenjem i kolačima za desert. Raspoloženje uz Mrežnicu potrajalo je satima a pao je i dogovor za novu ophodnju dogodine.
Vidimo se i plovićemo dobro.
Josip Šut, Karlovac- veljača 2016. godine