Napisao Josip Šut
Svečano urešena mala dvorana Karlovačkog veleučilišta bila je popunjena dragim prijateljima. Najuži dio moje prve generacije sladio je nepce i grlo. Uža i šira rodbina ponosno se šepirila nesvjesno prisvajajući djeličak važnosti. Nazdravljalo se i grlato pričalo. Tapšali su me i udarali po leđima dok sam ja razmišljao imaju li masne dlanove. Jer sutra valja vratiti posuđeno odijelo u ispravnom stanju... Razgovarao sam sa svima, odgovarao nepovezano, smješkao se odsutno. Danas sam ušao u obiteljsku povijest. Prvi sam koji je diplomirao. Moja davnašnja želja dobila je potvrdu u obliku lijepog smotuljka s pečatom i potpisom. Evo i mene prema društvu akademskih građana. Nije da ne godi, čak naprotiv. Slijedilo je obavezno fotografiranje. Pri kraju tog euforičnog druženja primjetih u kutu na stolici usamljenog čovjeka. U jednoj ruci držao je tanjurić s kolačem tako nespretno da je pravo čudo kako mu već nije pao na tlo. U drugoj, lijevoj ruci držao je pravilno vinsku čašu. Priđoh mu radosno i jedva ga natjeram na slikanje. Branio se iskrenom skromnošću. Danas ta fotografija u meni izaziva osobit osjećaj. Ja u malo prevelikom svečanom odijelu s nakrivljenom kravatom i malo podvrnuta rukava stojim i desnom rukom pokušavam obgrliti visokog, zdravog i jakog čovjeka iz čijeg je lica odmah vidljivo da je riječ o dobričini. Sveopća urednost, skromna bijela košulja, obične hlače i cipele odaju da je to čovjek koji ne drži previše do formalnosti. Skoro bih stekao dojam da mu je neugodno, da bi htio biti negdje drugdje, van sve te pozornosti. Naravno da me dojam nije varao, on je stvarno bio iz drugog svijeta. A neizmjerno sam ga zavolio i cijenio. Njemu najviše i zahvaljujem što je ovo danas meni u čast. On mi je u tome najviše pomogao.
Kao u filmu vraćam radnju na početak...
Valjalo je odabrati diplomski rad pri kraju studija. Razne ideje i mogućnosti vrzmale su mi se glavom. Do dana današnjeg ne bih se odlučio što odabrati da nije bilo mog mentora, magistra Krešimira Veblea. Taj profesor u samo nekoliko naših razgovora pročitao me poput otvorene knjige i rekao: -"Ti ćeš najbolji rad ostvariti s temom iz prirode. Takav si, to poznaješ, privlači te, prema tome evo teme za tebe: Crna Mlaka! Blizu je, prilično je nepoznata, puna tajni, eto baš tebe čeka!".-
…Proljeće je, maločas je stala kiša. Kombijem stajemo pokraj jednog usamljenog hrasta. Dubravko, Zoran i ja vadimo bicikle. Pogledavamo u hrast i primjećujemo od samog vrha krošnje do debla pri zemlji vitku nepravilnu liniju bez kore. Još se puši iz kore. Zaključujemo da je to posljedica groma od kojeg smo se stresli pri dolasku. Uski makadamski put vodio nas je prema Crnoj Mlaki. Po nama su padale kapi tek prestale kiše. Cijedile su se s visokih hrastova i niskog grmlja. Dan je opet donio sunce i toplinu, ciklus života se nastavljao, priroda ponovo slavi. Nenavikli na vožnju bicikla moji prijatelji s veseljem odlože ta prometala pred restoranom unutar parka. Bio je to moj prvi susret s ovim ornitološko-ihtiološkim rezervatom.
Dok smo se hladili pivom upitao sam mršavu, boležljivu pipničarku za nekoga tko mi može dati nešto podataka o ovom mjestu. -"A Dragec, tko bi drugi moj gospon. Niki vam od njega ne zna više. Pol ih je tu niškoristi. Sad bum vam ja njega dopeljala."- Hitro je nestala, mi nismo ni dovršili s pićem a za naš je stol prišao visoki stariji čovjek jače građe u košulji neodređene boje kratkih rukava. Na nogama mu gumene čizme.- "Htjeli ste razgovarati o Crnoj Mlaki?"- neodređeno je rekao. Pogađate, to je bio Drago Mejašić, moj budući učitelj o svemu što se odnosi na ovaj rezervat. Predstavio sam mu se i rekao razlog dolaska. Malo me iznenađeno pogledao i kazao: -"Hajde da i to nekog zanima. Nisam baš navikao, u stvari odvikao sam se od tog."- Taj smo se dan upoznali i dogovorili za buduća druženja ovdje. Dragec nije na mene utjecao riječima koliko osobnim primjerom i sredinom u kojoj smo se nalazili. Harmonija pejzaža što ih pružaju voda, šaš, drvo i park potpuno me obuzela. A moj tumač svega ovoga bio je Dragec, dipl. ing. agronomije i mr. ribarstva. Svojom skromnom vanjštinom i nastupom ničim to nije pokazivao, a svojim znanjem i njegovim praktičnim prenošenjem zavrijedio je barem četiri doktorata. Vremenom, dok mu je pipničarka Jelena donosila lozu, otkrio sam da, mada su mnogi nadobudni ljudi prekršili zadanu riječ i iznevjerili i njega i njegovo poštenje, on ipak nije izgubio nimalo nadu u budućnost svoju i ovoga što radi. Kako mi je samo jednostavno otkrivao i najzamršenije tajne ove skladne prirode! Neizmjerna bi mi bila nagrada kad bih i ja takvom jednostavnošću uspio čitateljima prikazati Crnu Mlaku.
.. Crna Mlaka je jedan od dvadesetak ornitoloških rezervata u Hrvatskoj. Umjetno načinjena močvara zaštićena je kao šaranski ribnjak (odatle i naziv ihtiološki) i kao izuzetno vrijedno stanište ptica močvarica. Zaštićenim rezervatom proglašena je 15.7.1980. godine na površini od 640 ha, uključujući i ribnjak površine 41,40 ha. Nalazi se u središnjem dijelu močvarno-šumskog područja u dolini rijeke Kupe, između Zagreba i Karlovca u neposrednoj blizini Jastrebarskog. Dolinom teku potoci Brebernica, Lukavac, Okičnica i Botić. Uokolo je močvarna šuma hrasta lužnjaka. Uz prirodnu baru smješteni su ribnjaci. Bara je bila crna od tanina drveća koje je trunulo u njoj. Od tuda rezervatu i ime. Crna Mlaka obuhvaća šume, livade i ribnjake. Ovo veliko ravničarsko prostranstvo jedinstveno je svojim hidrografskim i vegetacijskim obilježjem i bogatstvom ptičjih vrsta. Dobro održavana šumska cesta omogućava brz pristup rezervatu. Cestu se nasipava i rabljenim slojem asfalta s autoceste. Vozila stižu u sam centar do restorana gdje je uređeno parkiralište. Prometnice za pristup rezervatu izvedene su i na nasipima oko ribnjaka i između njih. Prilaz je omogućen mrežom putova i uređenim pješačkim stazama.
Više od dvije stotine vrsta ptica ovdje nalazi svoje zaklonište, hrane se, odmaraju, rađaju i rastu. Odatle odlaze put toplijih krajeva ili zastaju na putu svog selidbenog odredišta.
Ribnjak je na ovom prostoru osnovan 1906. godine i građen do 1918. godine. Nalazio se na posjedu Aleksandra Berndorfera. Projektant ribnjaka je inženjer Josip Ivančić. U zakup ga 1914. godine uzima austrijski židov Zwilling Cornelius. Dobio je i koncesiju na iskorištavanje šume hrasta lužnjaka. Pored 7 postojećih on gradi i 15 novih ribnjaka. Dogradnja se vršila uz pomoć ratnih zarobljenika Rusa i Talijana, kao i dezertera. Kako se krčilo šumu, tako se kopalo ribnjake. Izgrađivalo se i nasipe i dovodne i odvodne kanale. Nasip se održavao i obnavljao fašiniranjem (snop od vrbe; jasenovi kolci su se zabijali, a između njih išlo je vrbovo pruće i zasipavalo se zemljom). Zimi su se sjekirama radili otvori na ledu i stavljala trstika da se opet ne zaledi.
Kao velika pomoć pri uzgoju ribe u Crnoj Mlaki osnovana je pokusna stanica za ribnjačarstvo 1922. godine. Njezina zadaća je bila istraživanje fizikalnih, kemijskih i hidrobioloških svojstava vode, provođenje pokusa i gnojenje ribnjaka, poglavito umjetnim gnojivom, a sve u svrhu postizanja što veće produkcije riba uz manje troškove. Izgrađeno je 12 pokusnih ribnjaka, ali za pokuse se koristilo njih 6 površine 1,75 ha. Uređen je i opremljen laboratorij na mansardi iznad skladišta hrane. Uprava pokusne stanice bila je povjerena Zavodu za primjenjenu zoologiju u Zagrebu čiji je direktor bio sveučilišni profesor dr. Ervin Rossler, a asistent profesor Josip Plančić. Stanica je od 1925. do 1931. godine izdavala godišnje izvještaje sa sažecima na njemačkom jeziku, te odigrala veliku ulogu u razvoju našeg ribnjačarstva. Pokusi su pokazali da se gnojenjem može povećati prirast ribe i do 30% u odnosu na negnojene ribnjake, pa su i ostali ribnjaci počeli krečiti i gnojiti svoje ribnjake i povećavati prinose. Stanica je prestala s radom poslije smrti profesora Rosslera.
Prvi ribnjak nazvan je Adam, a drugi Eva. Ribnjak Bajtah nosi ime po inženjeru koji je vodio poslove. Postoje i ribnjaci Mala kantina i Velika kantina. Cigletaj je naziv ribnjaka gdje se kopala glina za ciglu. Jedan ribnjak nosi ime Kotlište. Tu su još i Talijan, Abel, 17, 18, 60, 100, 150 a najveći je ribnjak imenom 400. Izgrađen je sklop pratećih zgrada, vinski podrum, hangar i nadglednikova stambena kuća, i ribareva, i poslovođina i kovačeva. Vrtlar je stanovao u Kineskoj kućici. Pešta je bilo ime za zimovnjake, skladište i radničko naselje. Postojao je plan kojim bi se Zagreb opskrbljivao ribom, mesom i povrćem (postojala je farma svinja i krava). Svi su objekti građeni na nosivost državne pruge od Zdenčine do Crne Mlake. Na svakom upusnom kanalu bila je i kuća s radnikom.
Odmah iza 1. Svjetskog rata vlasnik ribnjaka je kraj Beča gradio dvorac za svoju suprugu i tada u Crnoj Mlaki dolazi do financijskih teškoća. Krajem 1945. godine ribnjak preuzima državna firma. Tu je bilo i lovište. Lovno gospodarska osnova sadržavala je dvije tisuće pataka i isto toliko liski. Šezdesetih godina Talijani su za desetogodišnji zakup ponudili izgradnju hotela i ceste. Zakup im nije odobren. Pretvorbom, privatizacijom i dokapitalizacijom 1993. godine nastaju dva poduzeća: IHOR Park Crna Mlaka i "Ribnjaci d.o.o" Pisarovina.
…Kakvo ushićenje kad mi je Dragec poručio da u Crnu Mlaku dođem sutra pola sata prije izlaska sunca! Po debeloj kmici stigao sam sat prije zore do velike razgledne piramide. On me već čakao. Popeli smo se do vrha i primirili se. Slušao sam beskrajnu tišinu, osjećao praiskonski mir. Nestalo je sjećanje na grad, telefone, automobile, obaveze i stotinu nametnutih sputavanja civilizacijskog poretka. Prve nejasne trake rumenila pojavile su se iza tamnih vrhova hrastove šume. Slušao sam usamljena glasanja probuđenih ptica. -"Ono lijevo javila ti se sova. Ovamo stiže i močvarica i šumska sovina. Ova je sova zamijećena i uz dvorac u parku. One se sad vraćaju iz noćnog lova. Njih više danas nećemo ni čuti ni vidjeti. Sad si mogao čuti europsku kukavicu. Hrani se insektima, a malo je veća od goluba. A ono što ti nisi čuo jer ti uho nije uvježbano, i ne znaš što je, e to je prdavac prepeličar. Gnijezdi u Crnoj Mlaki i spada u ugrožene vrste cijelog svijeta."-
Velika sigurnost kojom je raspoznavao glasanje svake ptice, kratki opis izgleda, njezine navike i latinske nazive potvrđivale su ono što sam već znao. Drago je bio veliki poznavatelj svega u rezervatu. Već se vidjelo da će dan biti lijep, sunčeva kugla spektakularno je zaplovila nad močvarom. Drago me nastavio nenametljivo podučavati: -"Ima tu i velike sjenice. Ona dnevno pojede ličinki koliko je teška. Povremeno nalete i jata čvoraka. Čuješ li divlju patku? Nama je ovdje štetnik jer pojede dodatnu hranu šaranima. Dolazi nam i kržulja. Hrani se isto kao i gluhara. A znaš li ti moj gospodine, mi ovdje imamo i patku njorku. Globalno je ugrožena, strašan joj je pad brojnosti zbog nestanka stepskih močvara i izlova na zimovalištima. Sad ćemo skoro vidjeti i crnu lisku i velikog ronca. A što se gusaka tiče ovdje su divlje guske. Te sive guske zadržavaju se u manjoj koloniji a ostale dolaze samo zimi. Sele u jesen natrag a na proljeće se vraćaju. Raspoznaješ ih na nebu kad udružena velika jata lete u obliku klina. Sad ćemo sići, razdanilo se. Pokušat ću ti pokazati još neke vrste. Samo tiho da ih ne uznemirimo."-
Spustili smo se na tlo. Svuda je veselo prskao život, kakofonija zvukova dobivala je svoj red. Sve se stapalo u jednu odu životu i stvaranju. Rosni grmovi stresali su sa sebe jata ptica grmuša. Zastanemo i ugledamo uz vodu na povišenom mjestu vodomara ribiča kako čeka ribu. Malo je veći od vrapca. Jedna je od najživopisnijih europskih ptica. Za svoje gnijezdo kopa tunele. Doznao sam da riječni galeb zimi dolazi sa sjevera, na jesen ga ima puno i kad se ribu izlovljava, tada kupe sitnu ribu koja zaostaje na dnu ribnjaka. Tek što je to rekao pruži mi dvogled i pokaže u daljinu. Slijedio sam taj pravac i otkrio velikog vranca. Znao sam da kormorani rone i love ribu. Love u jatu, jedni ribu tjeraju roneći a drugi nisko leteći. Kad je stjeraju kraju, svi navale. Već su i stari Kinezi držali vezane kormorane i puštali ih iz čamca. Da ne bi progutao ulovljenu ribu stavljali su mu kariku oko vrata. Na Crnoj Mlaki se ne zadržavaju, nije zabilježena njihova kolonija. Ipak, načine prilično štete na ribnjacima.- "Pogledaj rubom šume, možda što ugledaš. Ako imaš sreće mogao bi vidjeti i crnu rodu. Iako je rijetka i ugrožena, ovdje se zbog ribnjaka okruženih šumom zadržava. Gnijezdi daleko od ljudi za razliku od bijele rode koja je prihvatila život uz ljude i tako sebi osigurala opstanak."-
Više puta ugledao sam bijelu čaplju kako svojim tankim nogama gazi po vodi. Postavi se uz rub trstike i tu satima strpljivo čeka ribu. Kažu da kormorani i čaplja ponekad djeluju zajedno. Čaplja čeka a kormoran tjera ribu.
Negdje na polovici puta do restorana ugledali smo i labudove. Doznao sam da su oni ovdje tijekom cijele godine. Hrane se žabama i biljem. Imaju do 15 kg. Crvenokljuni labud je bijele boje a kljun mu ima crnu kvrgu dok žutokljuni labud ima kljun pola crn, pola žut, bez kvrge. Važno je napomenuti da ni jedna vrsta ne jede ribu. Uz obalu na osunčanim mjestima razvlačile su se male barske kornjače. Hrane se vodenim životinjicama i biljem a pojedu i bolesnu i uginulu ribu.
Od gmazova, reče mi Dragec, još bi bilo moguće vidjeti bjeloušku i zmiju ribaricu. Ribarica se uglavnom zadržava u vodi ili u blizini. Glavna su joj hrana ribe. Po boji je slična riđovki ali ova nikad ne zalazi u vodu. Za živorodnu guštericu ni Dragec se nije mogao sjetiti kad ju je vidio. Vrlo su rijetke.
Uskim putem kojim smo koračali skakutale su i žabe svih boja i veličina. Ovako, u šetnji, dobih pojašnjenje da se ovdje nađu smeđa žaba, zelena krastača, gatalinka, crveni mukač i zelena žaba. Skoro smo već završili obilazak kad moj sudrug pokaže u daljinu na obzorje velikog ribnjaka. Uzme moj dvogled, nešto promrmlja pa reče:- "Mislim da sam opazio orla ribiča. Kružio je nad vodom. To on čini a kad opazi ribu na površini, malo treperi u zraku i strelovito se baca na vodu, zabije oštre kandže u hrbat ribe i poleti na neko drvo gdje polako jede. Katkad se prevari pa zabije kandže u preveliku ribu koja ga povuče pod vodu i tako se uguši. Pred pet-šest godina našli smo uginulog velikog šarana i takvog orla utopljenog, s kandžama na ribljem hrptu. Nisam ga odonda vidio a ni sad ne znam je li to maloprije bio on. Čuj,gospodine moj, da ti za kraj danas kažem kako sam ponosan što mi ovdje imamo bjelorepog orla. Moji su ga ljudi vidjeli više puta ove godine. Napada pernatu divljač na ribnjacima, a ribu lovi u brišućem letu iznad vode. U Hrvatskoj ima samo oko 70 parova a mi smo još 1967. godine proglasili šumski odjel 15 Jastrebarskih lugova ornitološkim rezervatom i u tom pojasu starog drveća uz ribnjak gnijezde dva ili tri para orla štekavca".-
Uto smo pristigli do restorana. Sunce je sad tek sjalo kako valja. Nije bilo više od sedam ujutro. Ova noć i ovo jutro u rezervatu ostat će mi zauvijek posebna. Kasnije mi se pružila prilika još svega jednom, s većim društvom koje sam poveo na vidikovac, osluškivati jutarnje buđenje ptica. A one kao da su znale da ih osluškujemo, nisu se javljale ni izbliza kao onog jutra kad sam s Dragecom otkrio novo čulo postanka.
…Dvije sedmice kasnije opet sam na Crnoj Mlaki. Potrudio sam se u međuvremenu doznati da je ovo toplovodni ribnjak gdje se uzgaja šaran uz dodatnu ribu (linjak, som smuđ). Najzastupljeniji je šaran i to ribnjačarski. Amura se uzgaja i zbog čišćenja obraslih površina ribnjaka. Tolstolobik je tu zbog lakog načina ishrane i tečnog mesa. Iz sliva Mississippija stigao je američki somić. Rado uništava druge ribe. Som živi pojedinačno i zadržava se na dubljim mjestima. Grabljiv je i hrani se ribama, vodenim životinjama i pticama močvaricama. Smuđ i štuka su također prisutni u manjem broju. Linjak ima tečno i ukusno meso i ovdje se uzgaja kao sporedna riba. Prisutne su i sunčanica, karas i klen, a srebrni karas – babuška dolazi iz Sibira. U ribnjacima je prava napast, ženkinu ikru mogu oploditi bilo koji mužjaci bijele ribe i tako se babuške brzo šire.
Kako ovo znanje pretočiti u nešto što bi morao biti alternativni turizam? Kako drugima pokazati ovu ljepotu i dokazati da takva mora i ostati? Kako izbjeći da ovaj malen rezervat i krhak ekosustav ne bude nesmotrenošću i lošim gospodarenjem doveden pred katastrofu? Mora se štititi kulturno nasljeđe, biljne i životinjske vrste. Na masovni turizam utječe tehnologija, zrakoplovi, automobili, kartice, masovna proizvodnja, marketing i standardizacija. Masovni se odmor konzumira s nedostatkom obzira i poštovanja za lokalne norme, kulturu i okoliš. Dakako, budući je Crna Mlaka rezervat prirode on to mora i ostati. Estetske vrijednosti Crne Mlake su netaknuta priroda i krasni pejzaži koji bi mogli inspirirati mnoge umjetnike (npr. održavanje likovnih kolonija). Fotografija bi mogla dostići zenit jer tu su ptice, sisavci, bilje, motivi iz prirode... Područje je vrlo interesantno za znanstvenike poput geologa, hidrologa, biologa, limnologa, ekologa, ihtiologa, ornitologa. Na tom bi se području trebalo objavljivati što više radova i disertacija.
Zaštita ornitofaune u Crnoj Mlaki važna je tijekom cijele godine. Velik broj ptica i mnogo vrsta omogućuje posjetiteljima i znanstvenicima promatranje i njihovo izučavanje za vrijeme gniježđenja (travanj - kolovoz) i tijekom jesenje selidbe od rujna. Svakom pojedincu može donijeti nedoživljeno zadovoljstvo kao sudioniku u održavanju veličanstvenosti prirode.
…Uobičajeno, uz lozu, dočekao me magistar Drago . Donio je pregršt starih knjiga. Otvorio ih i počeo: -"Vidiš, ovdje je povijest ovog ribnjaka. Imam te knjige još iz dana studiranja. Dobro su mi došle da obnovim neka znanja, iako, kojeg će mi vraga to trebati više?“- On se to pitao, a ja mu nisam glasno rekao kako je meni važno svo to njegovo znanje koje je podijelio sa mnom.
Poslije druge loze digli smo se i pošli uz ribnjake. Bilo je rano jutro, šarani su zijevali uz mlaz vode koji se prelijevao. Drago mi je pojasnio da je to zbog režima kisika. Danju je uslijed intenzivne asimilacije voda prezasićena kisikom a noću se kisik disanjem troši. Bujno obrasli ribnjaci ljeti imaju i pomor ribe. Pomanjkanje kisika javlja se samo ujutro, pred zoru. Sad smo prolazili uz rubne dijelove ribnjaka. Obrasli su vrbom, trskom i rogozom, a vodene površine pokrivao je lopoč, lokvanj i orašac. Šume pokrivaju oko 40% površine Hrvatske, od toga bjelogorične 85%, a crnogorične 15%. Šumski ekosustavi Crne Mlake pripadaju pak trima zajednicama i to poplavnim šumama hrasta lužnjaka, šumama crne johe i šumama lužnjaka i običnog graba.
Bogatstvo močvare gledao sam pri svakom koraku. Odasvud su navirali lokvanji, trske i šaš. Bilo je tu i desetak vrsta koje nisam znao a na koje mi je ukazao moj pratitelj ali ja ih nisam upamtio. Zaustavio me pored jednog kanala i pokazao dolje: -"Vidiš, sve je to vodeni orašak. On se zadržava u stajaćim vodama. Listovi poput rozeta plivaju na vodi, ispod je razgranato korijenje. Iz crnih plodova nalik bukvici u proljeće niče nova biljka. Vrlo je raširen. Nekad ga se kosilo i služio je za gnojidbu i hranu govedima. Krave su rado plivale do njega."- Sad smo gazili preko mlade trave do drugog kanala. Drago se sagnuo, nešto podigao i rekao: -"Htio sam ti pokazati jednu biljku. Zove se mješinka. Na tankoj podvodnoj stabljici ima rascjepkane listiće između kojih su mali mjehurići građeni kao lovke. To je mesožderna biljka u čijim se lovkama često nađu planktonski račići. Ona je prava atrakcija rezervata i ako ikad budeš ovdje vodio ljude, nju treba posebno istaknuti. Danas je nismo našli a ti je sam potraži drugi puta. Da sad uđemo u vodu zasigurno bi naišli na pijavice. Više njih ošteti manju ribu a u jako zakorovljenim ribnjacima stradaju mali šarančići. To kod nas nije slučaj."- Oko nas su lepršali leptiri. Ovdje nisu žrtve poremećene ravnoteže u prirodi. Nad vodom se vidio dug zadak i par lijepo obojenih krila. To smo ugledali mrežokrilca, konjsku smrt.
-"Kasnije ću te odvesti do skrovitog ruba ribnjaka"- progovori Drago, -"Tamo ćeš vidjeti dokaz da imamo i jednog od najugroženijih sisavaca na svijetu, vidru. Pokazat ću ti njezine tragove, izmet i ostatke hrane. Zaključit ćeš i sam po izgledu ostataka ribe da je to vidrino djelo. Možda je i ugledamo, možda. A ondatru ćemo vidjeti sigurno. Tih bizamskih štakora imamo nekoliko kolonija."- Prošli smo pored uskotračne pruge koja je nekad vodila do Zdenčine, i vagona kojima se prevozilo ribu. Pruga odavno nije u uporabi iako postoje još i tračnice i lokomotiva. Ušli smo u nekad romantičarski perivoj. Ugledao sam srebrni bor, crvenolisnu bukvu, ariš, čempres, topolu i srebrni javor. Cvjetni nasadi ruža činili su koloristički ugođaj. Drago mi je pokazao kako su stabla sađena tako da čine simboličko povezivanje s prirodom brojevima 4 i 12 / godišnja doba i mjeseci/. Osnova velikog parka ostavlja lijep vidik ka dvorcu. On je najmarkantnije zdanje u rezervatu. Smješten je usred parka a djelo je arhitekta i graditelja Honigsberga i Deutscha iz 1917. godine. U svom sastavu dvorac ima perivoj, vrt i gospodarske zgrade. Sastoji se od podruma, prizemlja, dva kata i potkrovlja. Sveukupno to je oko 1.000 m2 vrlo zapuštenog zdanja.Tlocrt se temelji na brojevima tri i četiri. U 2. Svjetskom ratu, 1944. godine izgorjela je unutrašnjost s opremom i drvenim stubištem. Izgorio je i staklenik. Vlasnik je 1945. godine prebjegao u Austriju, ondašnja država ga je isplatila i nacionalizirala ribnjake. Sam rezervat ima malo vlastito zastarjelo vodocrpilište. Nema vanjske vodovodne mreže a voda nije za piće. Vode potoka Okičnice, Lukavca i Brebernice ulijevaju se u Crnu Mlaku ali te vode više ne dolaze do ribnjaka jer su kaptažom usmjerene u jaskanski vodovod tako da se ribnjaci sada napajaju isključivo oborinskim vodama. Odvodnja otpadnih voda nije izvedena, sustavno odvoženje otpada ne postoji, telefonska mreža ne postoji, električna mreža nije u skladu s postojećim standardima. Uređenje melioracijske odvodnje podiglo bi i bonitet zemljišta. Taj sustav činio bi skup vodnih građevina i osnovnu i detaljnu mrežu kanala. Crpne stanice za odvodnju, drenaže, betonski i pločasti i drugi propusti, također bi bili dio sustava kao i sifoni, betonske ili kamene stepenice, brzotoci, obloge, ustave i uređaji za odvodnju prekomjerne vode, bilo površinske bilo podzemne.
Vidjevši sve to s oduševljenjem rekoh: -"Pa ovo je nevjerojatna ljepota! To se uz malo novca može dotjerati i otvoriti za posjete."- Magistar Drago me pogleda ispod oka govoreći. -"Ovdje ti, moj gospodine, valja uložiti preko dva milijuna eura. Treba uložiti u održavanje prometnica, zaklonica, vidikovaca, hranilišta...Treba nabaviti vozila, valja provesti edukaciju lokalnog stanovništva, urediti park, popraviti stare i izgraditi nove građevine, urediti teren za sportski ribolov, poboljšati sve instalacije, vršiti promidžbu, a tek tada urediti dvorac. Bojim se da sam još malo i rekao."- Slegnuo je ramenima dok sam ga gledao slušajući i ne vjerujući da bi to moglo toliko stajati. Poljuljao je moju vjeru u jednostavno obnavljanje Crne Mlake.
Iz misli me prekine opet Dragec: -"A znaš da ovdje dolazi i do sukoba interesa? Vrše ga veliki korisnici prostora. Tu su Hrvatske šume, Hrvatske vode, lokalna uprava, stočari, ratari, lovci, ribiči, turisti i ugostitelji. Sve njih se mora dovesti do kontakta i suradnje. Svakom od njih valja dati priliku izraziti problem s kojim se susreće na terenu, svakome dati priliku za predložiti moguća rješenja a nadasve treba riješiti pravne zavrzlame oko upravljanja. A to neće ići lako. Kad se umiješa vanjski kapital, stvorit će se jaz između domicilnog stanovništva i došljaka a to nikad dobro ne završi. Ulagači će tražiti svoje, priroda svoje i eto ti tempirane bombe. Vjeruj mi da se ta dobra i njihovo korištenje često ne temelje na stvarnoj zaštiti već na potrebi za zaradom."-
Taj dan smo nešto brže završili druženje jer je on morao otići za Zagreb. Ostao sam u rezervatu i detaljnije ga razgledao. Najviše su mi se otkrivale ptice. Ugledao sam dva škanjca i dobio divan osjećaj. Tako će uživati i posjetitelji kad ugledaju grabljivice, te moćne vladare neba. Radovat će se škanjcima, orlovima, sokolovima i jastrebovima.
Vrste koje se u prehrambenom lancu nalaze pri dnu proizvode velik broj potomaka, čak više što ga sredina može nositi. Ženka miša okoti 4-6 puta godišnje po 6 mladih, dakle godišnje 36 mišića koji su već nakon 6 mjeseci spremni za rasplod. Višak tog potomstva (uglavnom bolesni i manje otporni) bude uništen od grabljivica. One međutim, kao članovi gornjih karika prehrambenog lanca imaju malobrojno potomstvo. Na Crnoj Mlaki ptica je zabilježeno više od 230 vrsta.
Za njih se postavljaju gnjezdilišta, hranilišta i pojilišta. Za jakih zima treba postavljati hranilišta za sjenice, zebe, brgljeze, djetlove, kosove, crvendaće. Moraju se njegovati živice za gniježđenje nedupljašica (kos, zeba, žutarica, grmuša, slavuj). Postojeće živice moraju se čuvati i obrezivati, a nove saditi od graba, gloga i hrasta. Ptice su najobljubljenije zahvaljujući šarenom perju, estetskoj pojavi i glasanju. Sposobnost letenja i tajanstveno udaljavanje izaziva čežnju. Život im se odvija protivno drugim životinjama, pretežno danju, a to nam daje uvijek nove mogućnosti promatranja i istraživanja. Karakteristika rezervata Crne Mlake je bogatstvo ptičjim vrstama, bilo selicama bilo stanaricama. Ptice selice koriste razne načine snalaženja u prirodi i prostoru. Služe se položajem sunca danju, a zvijezdama noću. Pomaže im zemljino magnetsko polje i bilo koja vrsta vidnih, zvučnih ili mirisnih oznaka. Za promatrače ptica kod nas su interesantne ptice močvarice jer se njihova jata tijekom selidbe i zimovanja zadržavaju na vodi pa se mogu promatrati običnim dvogledom ili jačim durbinom
Na bolesnim stablima djetlovi buše nizove rupa i duplji za sebe, a time svojim kljunom i umijećem rješavaju stambene probleme čitavom nizu dupljašica (sjenice, brgljezi, čvorci, crvenperke, muharice...) U gustom grmlju smjestile su se grmuše, zebe, zimovke, grlice, golubovi, a još niže su zvižci i trepteljci. Veće šupljine koriste sove i dupljaši dok na rašljama grana sjede drozdovi, vuge i ptice grabljivice. U šumama Crne Mlake, na njenim livadama i u grmlju skrivaju se sisavci: šišmiši, ježevi, jazavci, srne, divlje svinje, lisice, kuna zlatica i kuna bjelica, lasica i više vrsti rovki, miševa i voluharica.
Vizija je turizma, kako je opisana u nacionalnoj turističkoj strategiji (Hrvatska u 21. stoljeću) da će Republika Hrvatska u sljedećih desetak godina postati najpoželjnije i najuspješnije turističko odredište Europe, u smislu kakvoće i opsega ukupnog turističkog proizvoda.
Otuđenje modernog, urbanog čovjeka od prirode sve je veće. I kako je ono sve veće tako je i sve veća njegova potreba da se ponovno poveže s njom. Turistička odredišta u Europi su uglavnom toliko urbanizirana područja, gdje zapravo turist kada dolazi na odmor dolazi na sličnu destinaciju polaznoj, osim što možda ima više palmi, sunca i skutera na plaži.
Loša politika prema hrvatskom selu uzrokovala je depopulaciju, odnosno seoska domaćinstva su uglavnom sa starom populacijom, zapuštena i ne nude određeni komfor. Plavna dolina Crne Mlake je prirodna retencija za veće količine vode od kiše i topljenja snijega. To je važno područje prirodnog pročišćavanja i obnove zaliha podzemne vode. Upravljanje vodama u Europi i svijetu obilježeno je velikim pogreškama. U namjeri povećanja poljoprivrednog zemljišta, pri izgradnji i kod elektropostrojenja plodne doline meliorirane su i pretvorene u kanale.
Velika retencijska područja izgubljena su za prirodnu kontrolu poplava. Problem svih tih objekata je isključenje mogućnosti da poplavne nizine zadrže visoku vodu što im je prirodna uloga. Od tuda i velike poplave. Mnoge su doline pretvorene u industrijske zone, poljoprivredne površine i prometne koridore. Ihtiološko - ornitološki rezervat Crna Mlaka jedan je od potencijala hrvatskog eko turizma. Nasuprot masovnom turizmu potrebno je razvijati odgovorni turizam koji će biti u skladu sa zaštitom prirode i zaštitom okoliša.
U više navrata i druženja ostajao sam zadivljen enciklopedijskim znanjem Dragecovim. Raspravljali smo dugočasno i zajednički iznašli neke mogućnosti i rješenja za ovaj rajski zemaljski kutak:
Potrebno je pri razvoju IHOR Crna Mlaka kao izletničkog odredišta voditi računa o krhkosti dinamičke ravnoteže u prirodi. Znači; dolazak posjetitelja može, ali u ograničenom broju. Njima će se odmah nakon dolaska objasniti što se može, a što ne smije raditi kako se životinjski svijet ne bi uznemiravao. Vrlo je bitno da ljudi shvate da ne mogu, u želji da, na primjer, fotografiraju mlade ptiće u gnijezdu, dolaziti do samog gnijezda kako bi imali što bolju fotografiju. IHOR Crna Mlaka mora u budućnosti omogućiti izletnicima određenu vrstu edukacije, ovisno o afinitetima izletnika. To znači da mora imati kvalitetne prospekte u kojima će biti naznačene sve mogućnosti koje pruža (bavljenje fotografijom, ribolovom, botanikom, promatranjem ptica, pješačenjem, etnologijom u seoskim domaćinstvima...), kao i kvalitetne turističke vodiče koji će izletnicima pružiti obavijesti koje ih interesiraju. Da bi došlo do razvoja izletničkog turizma na području rezervata Crna Mlaka, nije dovoljna samo lijepa priroda, očaravajući pejzaži, mogućnost ugledati neku rijetku pticu ili sisavca ili uloviti neki kapitalni primjerak šarana. Značajan čimbenik u razvoju turizma na bilo kojem prostoru pa tako i Crnoj Mlaki je ljudstvo i infrastruktura. Turizam sve više prodire u nova netaknuta i nerazvijena područja kakva je i Crna Mlaka. Njena prirodna bogatstva koliko god nam se činila postojana i obnovljiva, nisu i neiscrpna. Ne smije se dozvoliti nekontrolirano prodiranje turizma jer će ostaviti dugotrajne neželjene posljedice na prostor i stanovništvo pa stoga planiranje razvoja Crne Mlake mora biti zasnovano isključivo na načelima održivog razvoja turizma.
…Nije nimalo jednostavno iznijeti razumljivim jezikom sve ono što se u Crnoj Mlaki može postići. Ne spomenuti njezin život u vodi, oko nje i na njoj? Propustiti raznoliku floru i faunu u parku? Nikako! Dragulj o kojem sam ovdje kazivao, predragocjen je a da bih ga uvio u polurazumljivo akademsko izlaganje i stavljao svoju taštinu na pijedestal. Moj prijatelj Drago, gore s neba, zamjerio bi mi sigurno…