Prema planu karlovačke tvrđave, između Karlovog bastiona i bastiona sv. Josipa predviđena je izgradnja malogradskih obrtničkih kuća na najstarijem tipu uskih parcela, zabatnim pročeljem orijentiranih prema ulici a začeljem prema prolazu uz tvrđavski bedem (što je tada bilo pravilo gradnje za stambene objekte uz bedem). Izgradnja je započela u prvoj polovini 17. st., kad se pojavljuju i gradnje usporedne s ulicom dugačke pet prozorskih osi nastale spajanjem dvije starije kuće. Požari, naročito onaj 1692., samourušavanje radi dotrajalosti , i bombardiranje grada 1944. godine prorijedilo je ulicu. Jedna velika parcela na uglu sa Frankopanskom ostala je neizgrađena od 1579. godine. Prema popisu vlasnika kuća 1770. godine na bedemskoj strani ulice postojalo je deset kuća, uglavnom postolara, užara, krojača, časnika i udovica čiji su muževi stradavali u mučnom poslu prokopavanja prvog sustava kanalizacije za odvodnju oborinskih voda 1752. g. ali i u vojnoj službi Slunjske pukovnije. Rekla bih „mračna ulica“ jer je pri vrhu ulice bila barutana - od 1779. skladište na „Bastionu“ a na kraju vojna tamnica s promatračnicom. Prvi kat tamnice je 1777. / 78. adaptiran za bolnicu, koja je 1783. povećana u trokrilnu dvokatnu zgradu. U tamnici je bio zatvoren uskočki vojvoda Ivo Senjanin, optužen za ubojstvo carskog komesara Josipa Rabate. Osuđen je i pogubljen u Karlovcu. Ozračje ulice pomalo se mijenja početkom 19. st. Tamnica trajno postaje bolnica, a 1874. Viša djevojačka škola kojoj je ravnatelj bio Davorin Trstenjak seli se iz današnje Frankopanske 2, tada Oružničke, u ranobaroknu kuriju danas Prešernovu 17. Kuriju 1889. kupuje Dragutin Hauptfeld , u nju seli tiskaru iz kuće Strossmayerov trg 2 i otvara prvu hrvatsku tvornicu „kaučuk štampilja“ u Karlovcu. Sa daljnjim razvojem grada ulica postaje periferna. Na fotografiji vidimo kuće od kamena i opeke, autentične primjere pučkog baroka, izgrađene u prvoj polovini 18. st. U Državnom arhivu grada Karlovca imala sam prilike vidjeti tlocrte kućnih brojeva 5 i 7. Kuće su zadržale izvornu strukturu prizemlja: hodnik na bočnoj strani spaja cijelom svojom dužinom ulaz u kuću sa izlazom u dvorište na začelju zgrade, prema bedemu; na pročelju prizemlja su dva prozora koja daju svjetlost sobi za obrt, na nju se nastavlja kuhinja, podrum , zahod i drvarnica. Na katu su prostorije za stanovanje. Na mjestu prve kuće broj 5, na k. č. 252, u novije doba sagrađena je faksimilska rekonstrukcija. Prema dokumentu iz Državnog arhiva ( broj 15440 / 31. za izvedbu priključka na gradsku kanalizaciju) vlasnik kuće 1931. bio je Ilija Baždar, a u knjizi „Stari Karlovac….“ publicist R. Radovinović navodi godinu 1950. i vlasnicu Slavku Baždar. Prije obitelji Baždar vlasnici su bili Ivan i Antonija Jandat. Slijedi danas oronula lica kuća Prešernova 7, na k. č. 250, istog tipa i rasporeda, samo što je ulaz na suprotnoj strani pročelja. Godine 1931. vlasnica Magdalena Papa dobiva građevnu dozvolu za priključak na gradsku kanalizaciju. Radove na kući 5 i 7 izvodi gradjevno poduzetništvo Ivan Marinello. Danas potpuno obnovljena, uvučena od ulične linije, ne vidi se na fotografiji, je kuća broj 9 na k. č. 249, 1931. godine u vlasništvu Ivana Hoffmana. Priključak na gradsku kanalizaciju izvodi ovlašteni zidarski majstor Slavo Veble, pod uvjetom da se „zahodi imadu preurediti na ispiranje vodom.“ Godine 1950. prema knjizi „Stari Karlovac…“ R. Radovinovića vlasnik kuće je Anton Hoffman. Na susjednoj katastarkoj čestici 248, na fotografiji sasvim desno, nalazi se niska jednokatnica kbr. 11, širim pročeljem okrenuta prema ulici, neposredno prije „velike gasice“, jedinog sačuvanog prolaza prema bedemima. Sve do godine 1916. takav prolaz postojao je u Kukuljevićevoj ulici prema Ruskom putu, a do 1936. u Križanićevoj prema šancu u smjeru Domobranske ulice. Vlasnici kuće godine 1931. su Čohan Nikola i Josipa (dokument iz Državnog arhiva 15301 / 1931 za izvedbu priključka na gradsku kanalizaciju). Novom vlasniku Tepšić Milanu 1938. godine izdana je uporabna dozvola za novosagrađenu komoru i drvarnicu pod uvjetom da se ukloni vatrobrani zid iznad sljemena građevine koja se nalazila u dvorištu kuće, a prema susjedu Ivanu Hoffmanu. Problem nepropisno podignutog vatrobranog zida prema izvještaju gradskog građevinskog ureda morao je u roku od 30 dana pod prijetnjom globe od 1000 kn riješiti godine 1941. novi vlasnik Luka Perhot. (Biserka Fabac)