Ulica koja poslije II. svj. rata dobiva ime pisca „seoske književnosti“ i žrtve fašističkog režima Pavleka Miškine (1887. – 1942.), nastala je kad su srušena „Banska vrata“ s mostom, i nasut put od zemlje i kamena preko tvrđavskog šanca. (o tome javlja „Svjetlo“ 27. siečnja 1884.) S početka je bila bezimena. U tekstu odluke o imenovanju ulica prostor se zvao „prijelaz od Strossmayerovog trga do šanca“ (R. Radovinović). Godine 1936. dobiva ime Elvire Jordan. U blizini na Kranjskom bastionu nalazila se vojnička jašionica o čemu piše „Svjetlo“ 10. travnja 1884.: „Mi smo o bogojavljenju upozorili slavno gradsko poglavarstvo kako je pogibeljno i neugodno pucanje u mužarah na šancu kraj jašionice za gradjanstvo, koje stanuje u predgradju. Mi smo ujedno zamolili, da se ta anomalia odstrani jedanput za svagda. Budući da se približuju uzkrsni blagdani kako za katolike tako i za grčko – iztočne, mi opetovano sjećamo i molimo gradsko poglavarstvo, da zabrani kako katolikom tako i grčko – iztočnim pucati iz mužarah na šancu kraj jašionice jer mi nećemo nikom za volju, da nosimo glave u torbi, i jerbo zahtjevamo mir po danu i po noći kako za zdrave i bolestne stanovnike u predgradju. Neka se puca izvan grada, gdje nema nikakve pogibelji (gradjani predgradja).“ Kad je srušena (krajem 19. st. podignuta) vojnička jašionica („Rajtšul“) stvoren je prostor za izgradnju kuća. Vlasnik prve izgrađene kuće, u tada prema spisima Državnog arhiva Ulici kralja Tomislava (?!), bio je Banfić Vjekoslav koji 21. maja 1932., broj spisa 7980/32, dobiva odluku o dozvoli za gradnju kuće na k. č. 273 i 276 (susjedi molitelja su Stjepan Ban i Bäuerle Kristina). Uporabnu dozvolu za novosagrađenu dvokatnu zidanu kuću prema nacrtu gradjevinskog poduzetništva Dvornik i Heksch, dobiva 6. prosinca 1932., broj spisa 20225/32. Kasnije 17. kolovoza 1938. godine dobiva odluku za prigradnju lokala (jedna poslovna prostorija) u dvorištu postojeće kuće (susjedi Stjepan Ban i Katica). (Biserka Fabac)