Izgradnja Banijanskog mosta 1945. - 1947.

S desne strane željeznog mosta postavljenog do 1947. godine, kojeg je bivša Jugoslavija dobila reparacijom poslije Drugog svjetskog rata od Njemačke, vidimo zgradu srušenu do 1950., kad više na postoji u popisu kuća. U Državnom arhivu grada Karlovca našla sam spis 20056 / 46., od 17. IX. 1946., prema kojem „Gradski N. O. Karlovac, Gradjevni odjel, donosi odluku o ruševnosti kuće tada Gajeve 1, vlasništvo Dimić Dimitrija iz Beograda, nepoznatog boravišta. Nakon rušenja na mjestu kuće postavljena je betonska deka poput terase povezane s nogostupom banijanskog mosta. Zlatko Gursky u svojoj knjizi „Karlovac, panorama jednog vremena“ piše: „ Ta je kuća bila nenastanjena jer je postojala fama da se noću u njoj pojavljuje duh djevojke koja se iz nje strmoglavila u Kupu, ubila se jer ju je njezin zaručnik pri dolasku u crkvu na vjenčanje ostavio, a na mjesto nje vjenčao drugu koja ga je tamo već čekala.“ Lijevo od mosta na kamenom utvrđenoj obali, danas ruševna, stotinjak godina poznata restauracija i kavana, jedno vrijeme Zagrebačka 1, pa Gajeva 24, zatim Gajeva 20. Poslovala je pod imenom: „Kavana Reiner“, „Zagreb“ (pod tim imenom spominje ju Stjepan Mihalić u „Ćaskanjima“), pa „Narodna kavana“ i potom „Gaj“. Na zaglavnom kamenu ulaza upisana je 1851. godina, ali se smatra da je zgradu ranije izgradio Nikola Ristović, trgovac iz Gospića. Krajem 19. st. kuću od Ristovićevih nasljednika kupuje banijanski trgovac i mesar Mika Skenderović , zatim 1905. posjednik iz Vojnića Milovan Oparnica. Suvremeno uređenu kavanu najprije je držao veletrgovac, javni djelatnik i predsjednik Židovske zajednice Filip Reiner, zatim Bartol Škorić, Strimer, Julije Heimbach, 1905. Mavro Reiner., 1911. Bela Grünstein pa Grga Basletić. Prema Strohalu, već 1828. godine postojala je u kući ljekarna koju je držao neki Hrska. Iza njega vlasnik je bio Valčić, pa Hamerschmied. Godine 1884. 24 srpnja u „Svjetlu“ svoju „Ljekarnu k zlatnom lavu“, desno od kućne veže, oglašava Gustav Findeis: „Preporuča p. n. obćinstvu proti epidemičkim i kostoboljnim bolestim KARBOLIČNU KISELINU ČIŠĆENU sadržavajuću 80 postotaka čistoga karbola; ista jest najbolja za odkuživanje. Karbolni medicinski toaletni sapun, komad po 40 i 50 novč., THYMOL i NAPHTOL sapun, SUMPORNO - KATRANSKI sapun, GLYCERINO - KATRANSKI sapun, isti sapuni jesu najbolji za pranje proti epidemičkim i kožoboljnim bolestim, CONIFEREN – SPRIT jako ugodno sredstvo za čišćenje zraka u sobah, kao i toiletni ocat, zatim najbolje kapljice proti koleri dr. BASTLERA i TILLMANA.“ (po svoj prilici skulpturu brončanog lava, iznad ulaza u ljekarnu, dao je postaviti Gustav Findeis, o. p. B. F.). Vlasnik ljekarne na početku 20. st. stoljeća bio je Lavoslav Stepan. U spisima Državnog arhiva u Karlovcu saznajem da je 1921. godine vlasnik kuće broj 1 u Zagrebačkoj ulici bio Valentin Hanžek, koji nakon povjerenstvenog očevida 2 / 6. 1921. i zapisnika o ruševnosti zgrade, mora u roku od mjesec dana, mjesta gdje je otpala žbuka za podrumskog svoda ožbukati cementnom žbukom “da se zapriječi ispadanje svodnih opeka“. Dalje smatraju članovi povjerenstvenog očevida da se „zahtjev kućevlasnika Hanžeka da se isprazni lokal opančarskog obrtnika Stanka Petrovića ne može uvažiti, jer je pucanje i slijeganje podrumskog svoda nastalo slijeganjem dvorišnog zida kuće a ne uslijed udaranja kod proizvadjanja opanaka u pomenutoj radioni.“ Građevnu dozvolu za pregradnju ulaznih vrata i izloga u ljekarnu, u kući broj 1 u Zagrebačkoj ulici, 27. VI. 1922. dobiva ljekarnik Aurel Borovečki, nacrt je osnovao Lavoslav Bareis, ovlašteni majstor zidara i vlasnik tvornica stolarske i cementne robe na Baniji. (kućevlasnik je još uvijek Valentin Hanžek). Kasnije 7. decembra 1927. godine Gradsko načelstvo donosi odluku o građevnoj dozvoli Aurelu Borovečkom, ljekarniku iz Karlovca, „dozvoljava se da može i smije na vlastitu pogibao i odgovornost pročelje ljekarne u kući broj 1 u Zagrebačkoj ulici u veličini 7,25 x 4,75 m prema odobrenom nacrtu izvesti iz bračkog mramora te istakom reklame boce „Odola“ uz uvjet da se promjena izvede ukusno, a koli vrata toli i izlog provide škarastim rešetkama.“ (nacrt ing. Vladimir Šterk, ovl. arhitekt iz Zagreba). Godine 1938. 7. X. odvjetnik dr. Ivan Graho (broj spisa 16182) piše molbu Gradskom poglavarstvu za kućevlasnika i ljekarnika gospodina Borovečki Gabru i traži „izdanje dozvole za provedenje adaptacije u kući Gajeva 24 i za postavljanje drvenih skela kako sa Gajeve ulice, tako i sa kupske strane radi malanja same kuće.“ Građevna dozvola izdana je 20. XII 1938., gosp. Borovečki Gabro „može i smije na postojećoj kući izmijeniti sve ulične prozore I. sprata i one prema Kupi, zatim kamenite stupove na dva ulaza u lokale izmijeniti škarastim gatrama i fasadu kuće sa obih strana obnoviti. (nacrt ing. Dragutin Dvornik, ovl. građ. inženjer). Uporabna dozvola za uređenu kuću izdana je 6. listopada 1939., a priključak kućne kanalizacije na javni gradski kanal 10. listopada 1941. Borovečkima je ljekarna oduzeta 1941. godine , ali su mogli raditi u njoj, (Aurel navodno do mirovine). Nacionalizirana je 1947. Poslije II. svj. rata bila je u prostoru bivše kavane radnička menza, zatim društvena prostorija biciklističkog kluba, a onda je 1980. prostor napušten radi trošnosti. U dvorištu zgrade s obitelji je živio Fjodor Fadejev - ruski emigrant, i Natalija Vladimirovna Dinga – rođena Sanktpeterburžanka, navodno aristokratkinja i supruga ruskog ambasadora u Turskoj. Uzdržavala se kao krojačica na „crno“. (izvor R. Radovinović, „Stari Karlovac…“). Danas, u sasvim trošnoj kući, još uvijek netko živi. (Biserka Fabac)

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.