Kako je izgledao prostor na kojem se nalazila Gajeva ulica s kraja 18. st. prikazuje crtež objavljen u knjizi "Grad Karlovac opisan i orisan“ Rudolfa Strohala. Ime Ljudevita Gaja nosi od 1930. g., današnji izgled poprima u 19. st. a konačni nakon 1948. kad je završena rekonstrukcija Gundulićeve i Preradovićeve ulice. Gajevu čini niz obrtničkih, baroknih kućica lijepih i ljeti i zimi. Desno na slici je kuća broj 2 koja je 1902. g. svrstana u Gajevu ulicu, a nalazila se na prvom karlovačkom "drvenom placu“, tzv. "Holzplatzu“. Od kraja 18. st. u kući je gostiona "Jednakosti“, zatim je gostionu držala popularna „Ogrizovićka“. Odatle potječe Mihajlo Ogrizović (1916.-2005.) karlovački maturant i istaknuti autor pedagoških knjiga. Kuća postaje 1874. vlasništvo Ignaca i Terezije Jellenz, a od njih kuću kupuju Petar i Marija Katić. U drugoj polovini 20. st. zgrada se urušila. Na njenom mjestu sagrađena je replika. Još jedna pučka barokna kurija, uglovnica Gajeva 4, bila je vlasništvo Josipa Jonkea, uglednog trgovca tekstilne konfekcije i krojača. Došao je u Karlovac iz Kočevja, oko 1870.-ih kao četrnaestogodišnjak, "trbuhom za kruhom“ i ovdje izučio zanat. Imao je trinaestoro djece. Nitko od sinova nije nastavio Josipov obrt, pa je potkraj 19. st. trgovinu prodao zetu Janku Hraniloviću (na slici se vidi blijedi natpis). Veliku trgovinu postolarskih, remenarskih i opančarskih potrepština, u kući je 1913. g. otvorio Ernest Mautner. Zatim je kuću kupio Dragutin Kovačić 1917. g. i u njoj također vodio trgovinu. Jedan od Josipovih sinova bio je Kamilo (1873.-1942.), nesuđeni nasljednik očeva obrta, otišao je u Ameriku, vratio se 1898. u Karlovac, oženio Anu r. Puč, zaposlio se u Gradskom poglavarstvu i nastanio na Gazi, gdje su mu se rodila dva sina: Ljudevit i Adolf. Ljudevit Jonke (Klc, 1907.-1979.), jezikoslovac i prevoditelj, diplomirao je na Filozofskom fakultetu južnoslavenske jezike i književnost. Bio je redovni član JAZU (od 1963.) i predsjednik Matice hrvatske (izabran 1970). Ubraja se u red najvećih hrvatskih filologa. Nakon potpisa "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. smijenjen je sa svih dužnosti i umirovljen 1973. g. - izvor: Radovan Radovinović : "Stari Karlovac ulice kuće ljudi" i Karl. Leksikon (Biserka Fabac)