Drvenu crkvu Sv. Barbare sagradio je puškarski ceh 1684. g. na uglu Riemer Gasse i Ulice Sv. Barbare. Crkvica je izgorjela u požaru 1775., a sve do tada uz crkvu je postojalo groblje za karlovačka predgrađa: Gazu, Židovsku varoš i Šrangu. Nova crkva sagrađena je 1787. a dio groblja je prenamijenjen u gradilište gdje su kasnije izgrađene nove kuće. Karlovčani su voljeli ovu crkvicu i rado ju pohađali. Oko 1910. g. bila je premalena, trošna i trula, pa je srušena, a njezin je građevni materijal upotrijebljen u izgradnji crkve Sv. Ćirila i Metoda u Domobranskoj ulici. Lijevo od crkve je, oko 1905. jednokatnica, u vlasništvu Vilima Klešića i Hermine Huterer, danas dvokatnica Gundulićeva 7, u kojoj je 1854. - 1887. bio poštanski brzojavni ured. Kasnije, 1930. – ih u posjedu je Vlatković dr. Danila koji 22. rujna 1933.,( broj spisa 13193/33) dobiva gradjevnu dozvolu za izvedbu dviju kancelarijskih soba iz postojećih prostorija u dvorištu njegove kuće. Prema nacrtu ing. Branka Petrovića 9. rujna 1941. Vlatković Petar i Dane dobivaju dozvolu za gradnju priključka kućne kanalizacije na gradsku mrežu. Desno od crkve Sv. Barbare nalaze se četiri historicističke jednokatnice koje imaju dobro očuvane oslike veža i reljefne dekoracije na pročeljima. Prvu kuću do crkve, nakon što je požar poharao cijeli blok, izgradio je 1880. godine kraljevski nadinižinir Ljudevit Eisenhut. Oko 1920.-ih kuća je u vlasništvu velikana hrvatskog problematskog šaha Isidora Grossa, koji 1909. objavljuje prvu hrvatsku knjigu o šahu „Šahovska abeceda“. Bio je kantor u karlovačkoj židovskoj općini. Na mjestu slijedeće kuće, a do požara 1866. godine, bila je kuća gradskog kapetana, savjetnika Magistrata, gradskog suca (od 1836 - 1838) i pristaše Gajevih preporodnih ideja, Mirka Lopašića. Tu se 20. maja 1835. rodio njegov sin Radoslav Lopašić, povjesničar koji je cijelog sebe posvetio povijesti Karlovca, karlovačkoj okolini i Vojnoj krajini. Od najranije mladosti njegova lektira bili su A. Kačić - Miošić, Valvasor i Kukuljević. Osobno smatram da bi njegova knjiga tiskana 1879. „Karlovac, povijest i mjestopis grada i okolice“ trebala biti obvezna školska povijesna čitanka. Slijedeću kuću, Preradovićevu 3, poslije požara 1866., na pogorelini grade Mate i Kata Deak. Matija Deak bio je dugogodišnji predsjednik Lađarske zadruge a kuća je od 1888. upisana je kao vlasništvo bračnog para Deak. Novoizgrađena kuća je i rodna kuća Franje Deaka, ( otac Franjo st. i majka Bogumila iz obitelji Lopašić), novinara i publicista, gradonačelnika Karlovca u doba NDH, od 1941. - 1944., zbog čega je osuđen po svršetku rata na 15 godina zatvora (odslužio pet godina a kasnije prestao sa javnim djelovanjem). Pisao je o povijesti Karlovca i objavljivao priloge u „Karlovačkom glasniku“, „Slozi“.. U člancima se često potpisivao pseudonimom. Treća u nizu je jednokatnica Juriščević sagrađena oko 1870. Do nje je uglovnica trgovca Bunete sagrađena 1880.-ih (danas Preradovićeva - Šebetićeva 4). Nasuprot Bunetine, na kraju niza, vidi se uglovnica poznatog vlasnika Mlina na Turnju, trgovca Petra Sljepčevića, koja je izgrađena oko 1871. a srušena 1960. - ih. (Biserka Fabac)