Gradsko poglavarstvo slobodnog i kraljevskog grada Karlovca 26. veljače 1926. godine (broj spisa 2391 / 1926.), nakon obavljenog povjerenstvenog očevida u kući Zrinjski trg 17 u vlasništvu Rudolfa Lukinića, (iste godine u spisima se pojavljuje i Edmund Lukinić, kuća je obiteljska) odlučilo je izdati slijedeću gradjevnu dozvolu Ivanu Matakoviću urarskom i zlatarskom obrtniku stanujućem u Pekarskoj ulici kbr. 24, „te se dozvoljava da može i smije na vlastitu pogibao i odgovornost a uz prethodno odobrenje i pristanak vlastnika kuće preudesiti sadašnje skladište željezne robe Mile Kuga u toj kući u zlatarsku i urarsku radionu izvedavši sliedeće radnje“: 1)Pojačati stijene koje su djelomice iz drva zidom iz dobro pečene opeke u debljini 30 cm postavljenim na betonskom temelju, 2)Rekonstruirati strop radione i mjesto drvenog izvesti strop iz štukature na željeznim nosiocima (navode se propisane mjere), 3)Sadanji drveni pod izmijeniti novim parketnim na betonskom temelju...itd (nacrt Josip Jurman, ovl. graditelj), (Rudolf Lukinić (1877. - 1929.), sin Edmunda st., nakon očeve smrti, sa majkom Marijom nastavlja posao i vodi manufakturu i „tvornicu medičarskih i voštarskih proizvoda“ (na Gazi, uz Kupu nizvodno od mosta). Zajedničkim radom šire proizvodnju i 1919. godine grade „Prvu hrvatsku parnu tvornicu voštanih svijeća i medičarskih proizvoda“ u Domobranskoj ulici. (Biserka Fabac)