Dubovac 1929. godine

U podnožju Gradine Dubovac, ovdje na fotografiji bez krova, sa gotičkim kruništem koje je oko 1842. postavio Artur Nugent, vidimo Bastijančićevu kuću, danas Nemčićevu 6. 
(Ulica Nemčićeva, do 1930. – te Pivovarska, dobila je ime po pivovari koju je u kući, danas poznatoj kao Bastijančićeva, držao Franjo Soher. 
Prema najstarijem dostupnom katastarskom zapisu iz 1905. godine, Nemčićevu 4 i 6 kupio je Franjo Bastijančić, koji je iz Voloskog došao u Karlovac. Oženio je Mariju r. Gombač iz poznate karlovačke mesarske obitelji. U ovoj kući vodio je mesarski obrt, a prodavaonice imao u Haulikovoj ulici, preko puta hotela „Central“, u Rakovačkoj ulici i na raskrižju Ulice Dubovac i Šporerove. U dvorištu kuće broj 6 se klalo, a u prizemnim prostorima obrađivalo meso, dok je na broju 4 bila sušionica. Mesnica je bila poznata po izvrsnim kobasicama, tlačenicama i jetrenim paštetama. Bračni par Bastijančić imao je petero djece, od kojih su duže poživjela tri sina: Ljudevit, Franjo i Ivan. Ljudevit je 1932. g. naslijedio očev mesarski obrt i uspješno vodio do 1945., kad mu nova vlast konfiscira svu imovinu, a njega i ženu Danicu šalje na dvogodišnju robiju u Staru Gradišku. Ipak, 1950. – ih do 60. – ih, Ljudevit Bastijančić je bio glavni „meštar“ privatnih kolinja na Dubovcu, pokazujući zavidno znanje i vještinu s vrhunskim alatima čuvenih tvrtki „F. Dick“ i „Tofra“. 
Drugi sin Marije i Franje Bastijančić , također Franjo, izučio je pekarski zanat, ali je radio kao daktilograf. Bavio se pčelarstvom i bio odličan glazbenik. Osim harmonike i mandoline, posvetio se gitari (surađivao je s M. Grakalićem i A. Segovijom. Sa suprugom Danicom, r. Čavlović, imao je kćer Esperu i sina Marijana, koji i danas živi u toj kući, piše Ivo Ott u „Svjetlu“ 1999. g. 
Treći sin Bastijančićevih, Ivan, diplomirao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je dugi niz godina radio kao urednik „Glasnika“ i prevoditelj. Bio je poliglot, prevodeći s / na engleski, njemački, francuski i latinski. 
Na broju 4 bila je Pizzerija „Đovi“ (vlasnik Anđelko Čavlović). U stanu iznad pizzerije živjela je gospođa Matejić, koja je Dubovčakima „na crno“ prodavala vino i rakiju. Nekada se na mjestu sadašnjeg uređenog prostora pizzerije ulazilo u veliko i vrlo duboko podzemno sklonište, u koje su se Dubovčaki sklanjali za vrijeme Drugog svjetskog rata. („Svjetlo“ 1999. g., Ivo Ott i suradnici)
Danas je u prizemlju kuće caffe – bar „Epicentar“. - priredila Biserka Fabac

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.