Senjska ulica je na planu iz 1776. upisana kao „nacher Schwarza“. Nastaje otprilike s gradnjom ceste Jozefine koja je dobila ime po aktualnom caru prosvjetitelju Josipu II. Povezivala je Predgađe (Šrangu i Žitni plac) sa Švarčom udaljenom 2,5 km. U Karlovcu je prozvana Zengger Gasse, a u crkvenim knjigama je upisivana kao Villa Segniensis. Najstarije zgrade na početku ulice potječu iz sredine 19. st.: trokrilna uglovnica Mačekova 1 iz 1858., i dvije stambeno poslovne jednokatnice iz perioda klasicizma, danas Nazorova 2 i 4. U požaru 1881. stradale su obje strane ulice. „Svjetlo“ 3. siečnja 1884. piše: „Ovih smo dana slučajno naišli na senjskoj cesti da u napol izgorenih i porušenih kuća stanuju ljudi. Govore, da su stanovnici tih pogibeljnih objekta bili već zvani po nekoliko puta na viećnicu, te da je i tuj ostalo kod rieči i grožnje.“ Izgled desne strane ulice mijenja se 1884. kad na pogorelini starih kućeraka trgovac Gjuro Trontl gradi dvije dvokatnice, o čemu piše „Svjetlo“ 3. travnja 1884. u rubrici gradnje u Karlovcu: „Čujemo da će gradit ljetos opet g. Trontl dvokatnu kuću tik do svoje sadanje na senjskoj cesti.“ Treću dvokatnicu izgradio je 1885. Matija Šneler. O dvokatnici broj 8, srednjoj, koja ima posebno ukrašenu fasadu piše u „Autobiografskim zapisima „ Stanko Lasić: „Imamo lijep stan na prvom katu (desno) središnje dvokatnice na Senjskoj cesti (u periodu 1941. - 1945. op. B. F.) Stan je prostran, srednja soba u pročelju nekih 35 kvadratnih metara, u njoj glasovir – oltar, moja majka vodi školu, daje sate, tu se inače koncertrira…na prvom katu lijevo, ravno preko puta nas, stanuje gospođa Kramer (vlasnici kuće 1902. Kramer Samuel i Josipa) ona je sama, nema ni sluškinje, pet soba, …naše se prijateljstvo s njom stvaralo polako…ona je Židovka, bez ikoga, o njezinu životu se šaputalo….bila je imućna, vrlo imućna, pokazivao je to njezin stan, njezina garderoba, njezine rukavice, ogrlice, naušnice, moji roditelji pozivali su gospođu Kramer na večere, na „five – o'clock“ u vrt, na kućne zabave…Iznad gospođe Kramer stanovali su Šantićevi, (fotograf Stjepan Šantić sa obitelji, op. B. F.), iznad nas stanovao je Klobučar, učitelj, voli pse, lovac je, žena mrzi pse, lov, njega, ona je akrep, ksantipa, grozna, pakao u kući…U dvorištu na lijevoj strani pazikuća i drvarnice, na desnoj štange za klofanje tepiha, kokošinjci, na kraju dvorišta divan vrt, odvojen fino izrađenom željeznom ogradom i velikim vratima, u vrtu ruže, tulipani, ljiljani gerberi…..Sve tri kuće imaju isti raspored, stanari odnosno njihovi vrtlari natječu se čiji će vrt biti ljepši i privlačniji. U vrtovima se priređuju domjenci, obitelji se sastaju, pije se limunada, čaj, „five o' clock“, flauta, violina, kolači, mnogo se sjedi pod žalosnom vrbom….. gomila djece, ne samo iz naše kuće, u susjednoj (danas broj 6) stanuju Stepinci, nadbiskupovi rođaci, isto tako i na broju 10, sve u svemu mala vojska, živahna rulja…. U našoj kući se 1941. smjestila bedasta, pogibeljna karnevalska vojska…kuća se nalazila preko puta škole u koju je išao talijanski generalštab i u njoj ostao do rujna 1943. Dio tog generalštaba zauzeo je stan gospođe Kramer…ona je 10. travnja provela dobar dio noći kod nas, dugo je razgovarala sa mojom majkom, a kad je otišla, tražila je od nje da ispuni ono što je obećala…zatim je više nismo vidjeli, trećeg dana moja majka veli, moramo ući u stan, ona se otrovala…došla je banovinska policija na naš zahtjev, razbila bravu, ušla unutra i našla gospođu Kramer hladnu u krevetu.“ Kuća broj 10 - 1902. u vlasništvu Dragutina Hermana, ravnatelja štedionice, danas Dom „Vladimir Nazor“ , osnovan 1965. kao ustanova za skrb o djeci bez roditelja i djeci koja ne mogu odrastati u vlastitoj obitelji, od treće do dvadeset prve godine života. Dom od 1974. organizira Zimsku likovnu koloniju - Zilik, Uskršnju koloniju Usklik, Jesenske svečanosti, Dječji tjedan, Dane kruha. Lijeva strana ulice mijenja se 1891. izgradnjom Više djevojačke škole, danas Braće Seljan. Današnji izgled poprima 1960.-ih , kada je na mjestu Gombaone (sportske dvorane uz školu) i trošnih kućeraka podignuta stambena zgrada tvornice cipela „Josip Kraš“ , a onda i neboder tvornice „Kordun“ i „Že-Če“. (Biserka Fabac)