Oružana na Trgu bana Jelačića 2014. - 1914. godine
Na jugoistočnom uglu sjeveroistočnog bloka koji omeđuje trg bila je već krajem 17. st. podignuta stara Oružana, te ucrtana na kartu tvrđave i grada iz 1713. godine. Zajedno s unutrašnjim dvorištem zapremala je četvrtinu insule. Do nje je bila sagrađena samostojeća kurija s vrtom i nizom drvenih stambenih objekata, užim pročeljima orijentiranih prema današnjoj Šimunićevoj ulici, izrađenih na uskim dubokim parcelama. Takva situacija bila je sve do 1783. godine kada je na planu grada i tvrđave ucrtan zidani, izdužen, pravokutni objekt s pročeljima po čitavoj dužini bloka, i kraćim krilima koja su zatvarala unutarnje dvorište.
Cjelokupna izgrađena parcela zapremala je 60 % bloka i bila je istovjetna izgrađenoj zrcalnoj površini franjevačkog samostana.
Premda u Hrvatskom državnom arhivu postoji nekoliko varijanti rješenja iz 18. st. da se na tom prostoru izgradi samostan pijarista s gimnazijom, prevladala je odluka da se zbog pripreme novog rata s Turcima 1783. godine gradi nova četvero - krilna palača poslovno stambene namjene - Oružana. Bilo je to u vrijeme cara Josipa II.
Do sada poznate planove publicirala je dr. Đurđica Cvitanović, uz napomenu da je palača Oružane izgrađena u varijanti plana koji stilski odgovara rukopisu karlovačkog graditelja Josipa Stillera. Glavno krilo dvokatnice koje zaprema duljinu bloka raščlanjeno je na devetnaest prozorskih osi s tri reprezentativna ulaza orijentirana prema trgu. Kraća krila u Frankopanskoj i Karasovoj ulici imala su po sedam prozora kroz sve etaže, te su pod dvoslivnim krovištem zatvarala dugačko pravokutno unutarnje dvorište.
Spoznaje o oblikovanju glavnog pročelja očitavamo iz arhivske fotodokumentacije Hinka Krapeka s kraja 19. st., Dragutina Fogine s početka 20. st. i Zlatka Gurskog oko 1926. g.
O namjeni i sadržaju barokno klasicističke zgrade Oružane saznajemo iz varijante plana sačuvanog u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, u Zbirci planova i mapa, inv. br. 111:
U prizemlju su bile radionice za puškare, bravare, tesare, kovače, bačvare, kolare, te razna spremišta. U krilu na začelju (danas porušeno) bila je dvorana za skladištenje teškog materijala i pribora, a nad njom spremište za 20 000 pušaka. Na katovima su bili stanovi za majora, kapetana, časnike, tobdžije, rukovaoce municijom i sobe za 15 zanatlija.
(„Glas“ Gradskog muzeja Karlovac, svibanj 2003., g. Marinka Mužar, prof.)
Za vrijeme II. svjetskog rata dio zgrade u Frankopanskoj ulici je srušen ( eksploziju su izazvali Talijani u vrijeme njihove kapitulacije 1943. g.)
Palača je bila Vojarna 13. topničkog puka, potom Vojarna bana Jelačića. (Ovdje je bila smještena 79. pješačka pukovnija ban Jelačić).
Od godine 1945. - 1990. bila je vojarna „Josip Kraš“.
(R. Radovinović, „Stari Karlovac ulice kuće ljudi)
Kao znamenitost Karlovca, građevinu spominje Antun Nemčić u svojim „Putositnicama“, 1843. g.: „Gospodin K. koji mi je htio sve znatnosti novog svog prebivališta pokazati, odvede me među ostalimi do oružarnice u kojoj se za 20.000 vojaka oružja nahodi. Međutim stražar, rođeni Čeh, razumjevši naš razgovor , poduči nas da smo zakasnili buduć da se oružnica u šest sati zatvara.“
Pripremila Biserka Fabac