Stara škola u prvom planu na fotografiji
Stari župni dvor, visoka jednokatnica na fotografiji iza škole
Prije no što su udareni temelji karlovačkoj tvrđavi, Dubovac je imao svoju župu, suca, pečat, školnika, mitnicu za pobiranje „kraljevine“, godišnje i tjedne sajmove. Pouzdano se zna da je na Dubovcu stanoviti žakan Ivan osnovao školu 1553. g., ali se ne zna njezina lokacija. Potrajala je sve do 1670. g. kad cjelokupno školstvo preuzimaju franjevci u karlovačkoj tvrđavi. Godine 1905., zbog širenja naselja u dubovačkom zaleđu, podignuta je škola u Velikoj Jelsi, koju dubovačka djeca pohađaju sve do 1945. Osnovna škola na Dubovcu, od rujna 1945. privremeno je smještena u prizemlju pivovarske restauracije (bivšem stanu direktora Pivovare). Odbor za izgradnju nove škole osnovan je 1946., pa je 1948. godine novosagrađena škola počela radom. Do 1956. četverogodišnja škola, a potom osmogodišnja „Janko Mendiković“. Danas je to Osnovna škola Dubovac II. u Nemčićevoj ulici.
Stari župni dvor na Dubovcu potvrđuje se u kanonskoj vizitaciji iz 1735. g. Točan smještaj nije poznat, ali se smatra da je bio izgrađen od hrastova drveta i u blizini crkve Majke Božje Snježne. Pretpostavlja se, da je još stariji župni dvor postojao uz crkvu Sv. Mihaela, u blizini dubovačke gradine, ali nema pisanih podataka. Prema usmenoj predaji na mjestu župnog dvora na fotografiji, bila je rezidencija maršala Marmonta u vrijeme francuske uprave i gradnje ceste Lujzijane. Pretpostavlja se i to, da je župni dvor na fotografiji, u stilu graničarskog vojnog graditeljstva, početkom 19. st. dao sagraditi trgovac i maire grada Karlovca Josip Šporer. I to u vrijeme župnikovanja Nikole Hanzića.
Zgrada, danas Dubovac 1, visoka je jednokatnica s povišenim tavanskim prostorom, građena od kamena i cigle. U njoj su se nalazili župni uredi, stambeni prostor za župnika, kapelana i njegovu obitelj. Bili su tu i gospodarski objekti i veliki vrt u kojem je Mirko Veslaj (župnik od 1912. – 1946.) izvodio gospodarska i uzgojna „čudesa“. U zidu desnog ugla kuće, bila je uzidana slavina iz koje je na pritisak tekla pitka voda za prolaznike. Nakon Drugog svjetskog rata nova vlast je prenamijenila prostor župnog dvora. Iselila je župnika i 1947. godine uselila Partijsku školu. Tome je pripomoglo i preuzimanje administriranja dubovačkom župom, koje su 1946. preuzeli franjevci iz crkve Presvetog Trojstva na Trgu bana Jelačića. U takvom uvjerenju u dvorištu je podignuto i novo zdanje, za potrebe sve zahtjevnije i masovnije Partijske škole.
Tu negdje, u razdoblju od nekoliko godina, izbio je požar u Riječkoj ulici, preko puta „Uniona“ pa su svi stanari „privremeno“ smješteni u župni dvor. Pridružili su im se i radnici iz Kožare. Kad je Nadbiskupski duhovni stol 1955. donio odluku da dubovačka župa mora imati svog župnika, on se iste godine pojavljuje u liku Marijana Radanovića. Do 1972. godine „velečasni Marijan“ mukotrpnim radom osvaja cijeli prostor starog župnog dvora, smješta župnu kancelariju u prizemlje, dovodi časne sestre, ustrojava normalan rad župe i kreće u mnogo veće poduhvate. Monsinjor Radanović je preminuo 16. kolovoza 2014. u 94. godini života.
Danas je u zgradi smještena zbirka Dijecezanskog muzeja.
Napisala Biserka Fabac