Obrtničko – radničko društvo „Nada“ osnovano je 18. kolovoza 1887., nakon što se nekoliko dana prije sastalo 46 karlovačkih obrtnika u Jelačićevoj bašti, izabrali privremeni odbor, održali prvu sjednicu i dali društvu ime „Nada“. Perovođa Josip Wiesner pročitao je pravila, izvanredna skupština održana je 28. kolovoza a pravila društva jednoglasno prihvaćena. Godine 1888. uređena je vlastita knjižnica i čitaonica i osnovan, kasnije vrlo ugledan pjevački zbor „Nada“. Godine 1897. osnovan je i Tamburaški zbor. Društvo je pred sebe postavilo zadatak naobrazbe svojih članova, podupiranje bolesnih i nemoćnih i sahranjivanje umrlih. „Svjetlo 1899. piše: „Smatramo da je zasluga „Nade“ što su Karlovački radnici skupljeni oko nje. Duh vjerski, duh hrvatstva i pravoga napretka koji u „Nadi“ vlada diže vrijednost njezinih članova, čini ih vriednimi i simpatičnimi, te izjednačuje one razlike koje su prijašnji vijekovi, što pravom što nepravom stvorili, a mi nasliedili.“ „Nada“ je dobila svoju novu „vrlo liepu i skupocienu zastavu“ koja je nakon 12 godina uspješnog rada posvećena 15. kolovoza 1899. Kuma društva bila je barunica Tereza Vranyczany. Na svečanost posvete stigla su u Karlovac mnogobrojna radnička i pjevačka društva, a tom je prilikom stambeni odbor „Nade“ uputio putem „Svjetla“ molbu „slavnom gradjanstvu radi ukonačenja gostova u čestitim kućama vrlih sugradjana“ i zamolio građanstvo da pomogne „slavonostno družtvo „Nadu“ koja želi da njezina slava bude i slava grada Karlovca.“ Pjevački i tamburaški zbor „Nade“ sudjelovali su prilikom raznih svečanosti, priređivali koncerte u omiljenoj Promenadi, o čemu piše „Svjetlo“ 23. srpnja 1899.: „Koncert „Nade“ što ga je priredila u Kiosku prošle nedjelje uz sudjelovanje vojno – domobranske glazbe iz Zagreba pod osobnim ravnanjem kapelnika g. Nigla i pjevačkog družtva „Zora“ uspio je veoma liepo velikom zaslugom g. Gj. Bacha koji je „Nadin“ i pjevački i tamburaški sbor liepo uvježbao. Pjevali su krasne pjesme od kojih nam se osobito svidjelo „More adrijansko“ i nova Vihlarova himna „Slobode“.
Biserka Fabac