od 15.9. u Paviljonu Katzler, Karlovac
U Paviljonu Katzler dočekat će vas i poruka iznenađenja: Make my day!
Izložba/Instalacija: "dance dance, otherwise we are lost" ujedno je i upozorenje i umjetnički doživljaj. U vremenu u kojem umjetnost tijela i pokreta, suvremeni ples, u Hrvatskoj zatvaraju akademska vrata i mlade umjetnice i umjetnike doslovno tjeraju na obrazovanje i djelovanje van hrvatskih granica, na najmizerniji mogući način, pokret otpora protiv nesuvislosti sustava na svim područjima umjetničkog djelovanja svoj glas diže upravo u Karlovcu. To nikako nije slučajno. Već četvrtu godinu Karlovac je grad izuzetno bogate suvremene plesne scene koji uz umjetnike i suradnike s različitih razina djelovanja u okviru Karlovac Dance Festivala vješto odlijeva indolenciji lokalne kulturne politike, inertnosti nacionalne politike i na kraju krajeva- nepostojanju minimalnih radnih uvjeta. Mali grad za velike pomake. Kroz koncept „"dance dance, otherwise we are lost" inspiriran umjetnicom Pinom Bausch ništa se ne podrazumijeva jer konceptualna izložba u prostoru u kojem susreće građane i putem poticajnih poruka ulazi u njihove domove zapravo je prvi takav korak u kojem karlovački bunt postaje nacionalni u trenutku kad je to najpotrebnije.
Postav: Morana Rožman
Autor fotografija i teme: Ladislav Furac- KA Urbani ( KreativA Urbani)
Produkcija i medijska platforma: Novi svijet/ KA Urbani
"dance dance, otherwise we are lost" je koncept usklađenosti tijela i pokreta u svrhu postizanja estetike misli i snage poruke s jasnom namjerom: Odmaknuti od svog tijela i misli, suočeni s apsurdom suvremenosti, gubimo smisao za osobnošću kao jedinim preostalim instrumentom borbe čovjeka protiv besmisla.
Ladislav Furač rođen je 1970. godine u Karlovcu a prve fotografske korake započeo je još tijekom osnovne škole. Od 1996. Živi i radi u Zagrebu. Fotografski opus "Tajnoviti Brijuni" naročito je zapažen iz serijala inspiriranog prirodom i nesvakidašnjim motivima. Ladislav razvija stil slikopriča, posebne komunikacije riječi i slike te kombinacija fotografije i novih medijskih elemenata sa ciljem ostvarenja što snažnijeg učinka poruke u javnosti. Njegova fotografija je angažirana, ponekad surova, ponekad istančano osobna, uvijek drukčija. Izmičući tehničkim korekcijama i doradama fotografiju ostavlja njenom bitku komunicirajući na način da zabilježeni trenutak, potiče inspiraciju za daljnjim djelovanjem. Redovno radi na tematskim online izložbama te već četvrtu godinu oprema Platformu kulture i društva www.ka-urbani.com kao i posebnu fotografsku rubriku Urbanih slikopriča.
"Tanke niti nepokorenog Zagreba" postigle su izuzetno veliku gledanost, kao i "Tišina juga", a novim konceptom fotografske priče " Dance, dance otherwise we are lost", inspiriranom originalnošću Pine Bausch, progovara o tijelu i pokretu kao sinhronoj estetici inkorporirajući tematske plesne mobile u fotografsku priču kao upozorenje ali i nuždu.
Ladislav Furač jedan je od autora koji istražuje, razmišljajući o utjecaju fotografije na pozitivne društvene i umjetničke poticaje. Prateći mnoga kulturna i drutvena događanja u Zagrebu i Karlovcu, upijajući utjecaje kroz mnoga druženja s umjetnicima i kulturnjacima, izgradio je osebujan stil percepcije individualnosti u temi. Autor bira osobe, detalje, događaje bilježeći isključivo ono što posebnošću teme utječe da daljnji poticaj na stvaranje- kako umjetnika, tako i pozitivni učinak na gledatelja. Trenutno je u tijeku priprema projekta: „Grad u na(ne)stajanju“ s ciljem upozoravanja na urušavanje identiteta i znakova života grada i ljudi kroz vrijeme, kao i nastanka novih nasilnih normi suprotstavljenih umjetnosti sjećanja.
Ladislav Furač ujedno je aktivan u svim projektima centra Novi svijet-KA Urbani. Individualizam kao životni izbor ocrtava ga kao autora, što se u konačnici ogleda u dosadašnjim radovima.
Morana Rožman (Karlovac, 15. 07. 1969.)
Rođena je i odrasla na obali Kupe s pogledom na Stari grad u staroj karlovačkoj obitelji Katzler koja je svoj generacijski doprinos gradu dala kroz jednog gradskog vrtlara, stoljetni obiteljski cvjećarski obrt i nebrojene aktivnosti vezane za kulturu Karlovca.
Iz takvog lokalpatriotskog okruženja otišla je u današnju Šumarsku školu Karlovac i produbila urođenu ljubav prema prirodi, drveću i parkovima svog rodnog grada.
Uz pomoć Konzervatorskog odjela Karlovac Ministarstva kulture RH i Grada Karlovca, uspjela je realizirati životni projekt restauracije obiteljskog drvenog paviljona i njegovog povratka na autentičnu lokaciju na ulaz Velike promenade. Danas uspješno vodi udrugu za promicanje kulturoloških vrijednosti grada Karlovca pod nazivom Paviljon Katzler 1897. koja djeluje u istoimenom objektu i postaje kultno mjesto okupljanja Karlovčana i turističkih posjetitelja grada kao (površinom) najmanji multikulturalni centar Karlovca s uređenom muzejskom zbirkom, galerijom i suvenirnicom.
Ljubav prema gradu nije nikad priznavala kao ispraznu frazu autobiografskih crtica, već kao ugravirani biljeg kojeg je dobila rođenjem, kojeg nosi s ponosom i bez kojeg ne zna živjeti. Iz te ljubavi nastao je i Rječnik karlovačkog urbanog plemena, njezina prva knjiga u kojoj je sakupila nekoliko tisuća riječi i fraza specifičnog karlovačkog govora kao vječnu uspomenu na dio nematerijalne kulturne baštine koje polako blijedi.
Njezina borba za održavanjem civilizacijskog dosega Karlovca i Karlovčana nije usklađena s modernim gerila-marketingom i agresivnim jumbo-plakatima već imaju senzibilitet tihih samozatajnh voda karlovačkih rijeka koje nikada neće presušiti.
Realizirano Donacijskim natječajem Karlovačke pivovare
