Kapela Sv. Ivana Nepomuka na Rakovcu
pripremio prof. Tomislav Šegina
Već neko vrijeme traju arheološki radovi ispred Gimnazije. Stariji Karlovčani sjećaju se da se prije 67 godina ispred Gimnazije nalazila kapelica svetog Ivana Nepomuka, koju su još 1845. godine izgradili karlovački vojnici u čast svog sveca zaštitnika. Stotinjak godina kasnije, točnije 1948. godine, kapelicu je dao srušiti tadašnji Gradski narodni odbor. Obrazloženje je glasilo da je previše izbočena na nogostup i zato smeta prolaznicima, te da električni transformator za Rakovac i okolicu koji je bio sadrađen uz nju predstavlja prijetnju samoj kapelici. U povodu 250 godišnjice Gimnazije Karlovac cilj je rekonstruirati ju i vratiti Gimnaziji autentični izgled iz 19. stoljeća, rekao je prof. vjeronauka Tomislav Šegina.
Kapela Sv. Ivana Nepomuka na Rakovcu
Ovu kapelu sagradila je 1854. g. Slunjska regimenta za vlastite potrebe na južnoj strani svoje niže realne gimnazije. Te iste godine kip sv. Ivana Nepomuka koji se nalazio na stočnom trgu u blizini rakovačkog mosta bio je porušen. Na kapeli je postojao natpis: „Divo Ioanni Nepomuceno, Regiminis Sluiensis patrono, curantibus ejusdem regiminis officialibus sacrum sacellum hoc dictum ac 16. Maji 1854. benedictum extat.“[1] Ovaj natpis nam svjedoči da je ova kapela sagrađena u čast sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika Slunjske regimente, te da je posveta izvršena 16. svibnja 1854. g.
Posvetu kapele obavio je karlovački gvardijan o. Augustin Večerina. U kapeli je bio smješten oltar na kojem se nalazio drveni kip sv. Ivana Nepomuka visok oko 2m. „U njoj su se rijetko održavale mise, tek povremeno zadušnice za istaknutije djelatnike Gimnazije i 'slavne pokojnike', uz obavezni 'Te Deum' i 'Veni Sancte' na završetku školske godine, a uz nazočnost svih đaka i profesora.“[2] (Učenici i profesori stajali su pred kapelom pošto je u njoj bilo mjesta samo za svećenika.) Kapela Sv. Ivana Nepomuka stajala je na ovom mjestu sve do rujna 1948. g. Na izvanrednoj sjednici Izvršnog odbora Gradskog N. O. – a u Karlovcu, održanoj 6. rujna 1948. g. sa početkom u 8 h, donesena je sljedeća odluka: „Po prvoj točki zaključuje, da se formira komisija koja će ispitati smještaj kapelice kraj muške gimnazije u Rakovcu, pošto njen smještaj nije u skladu sa regulatornom osnovom jer zadire do 1 m u sam pločnik. Komisija će ujedno dostaviti i predlog za uklanjanje toga nedostatka. Komisija će se sastati 7. 9. 1948. g. u tajništvu, a sačinjavat će ga Glavić Janko, povjerenik za komunalne poslove, Mavrović Stjepan, referent povjereništva za komunalne poslove, Ivanko Ivan, upravitelj gradskog građevnog poduzeća, Rusan Branko, direktor muške gimnazije u Karlovcu.“[3]
O odluci koju je donijela ova komisija možemo doznati iz spomenice župe Dubovac (1948. g.): „U mjesecu rujnu dao je G. N. O., Komunalni odsjek u Karlovcu srušiti kapelicu Sv. Ivana Nepomuka, koja je bila sagrađena poloviciom 19. stolj. u dvorištu Drž. real. gimnazije u Rakovcu. Motivacija za rušenje ove kapele bila je ova: 'Kapela je odviše izbočena na ulični nogostup, a uz to tik uz nju je sagrađen električni transformator za Rakovac i okolicu. Kapela smeta prolaznicima ulice, a transformator je opasan po kapelu.' “ Kao što je vidljivo iz teksta spomenice, komisija je pronašla način kako da „zaštiti“ prolaznike od kapelice, te kapelu od transformatora. Na sačuvanim slikama jasno je vidljivo da kapelu nije bilo potrebno rušiti zbog pješaka, te da u Rakovačkoj ulici bilo dovoljno mjesta i za cestu i za nogostup. Prije nego je kapela porušena, njezin inventar pohranjen je u franjevački samostan Karlovac. Drveni kip sv. Ivana Nepomuka župa Dubovac poklonila je 1956. g. župi Križevci. Ovaj kip se danas nalazi u sakristiji crkve Majke Božje Koruške u Križevcima.
Svjedočanstvo Zvjezdane Ladike
„Na drugoj strani, između Šumarske škole i Gimnazije, mala je crkvica, 'kapelica', koja mi je uvijek bila posebno draga. Ja sam je u sebi zvala 'moja kapelica'. Mislila sam uvijek da je to najljepša crkvica na cijelom svijetu, a sigurno je znamenita, jer je u njoj moj stric Tonček, dubovački kapelan, na dan Velike Gospe 1920. godine, vjenčao moju majku Elizabetu Benković i mog tatu Slavka Rozgaja[4]. Zamišljala sam često kako je to bio lijep prizor, jer oni su se jako voljeli i jer su tada u toj maloj crkvici gorjele svijeće, a mama je držala u rukama kitu bijelih ruža, čiji je miris ispunjavao cijeli prostor. Tijekom cijele godine – od ranog proljeća, koje se javljalo s prvim visibabama, do kasne jeseni, koja je odlazila s bijelim i ljubičastim šafranima – ja sam sa svake šetnje donosila kapelici kiticu ili vjenčić poljskog cvijeća. Zimi, a pogotovo na Badnjak i o božićnim danima, palili smo na njenom pragu male svjećice, često utisnute u snijeg. Bila je to neka vrsta rituala koji je u sebi sadržavao i zahvalnost i nježnost i ganuće.“[5]
[1] R. STROHAL, Grad Karlovac opisan i orisan, Karlovac 1906., 48.
[2] Svjetlo, 1998., str. 107.
[3] HDA, KLC, ZSIOGNO 1945. – 1948., br. 27708/48.
[4] Slavko Rozgaj – profesor astronomije, matematike i fizike
[5] Svjetlo, 1998., str. 74.
