Sinagoga je naziv za bogoslužni objekt u kojem Židovi održavaju svoja bogoslužja. Prve sinagoge nastale su u 6. st. prije Krista dok je židovski narod boravio u babilonskom progonstvu. Prva sinagoga u Karlovcu nalazila se u privatnoj kući u Florijanskoj ulici br. 220, danas Draškovićeva 8. Židovska zajednica je tu kuću iznajmila od Josipa Smenderovca, jer Židovi do carskog patenta 1859. nisu smjeli posjedovati nekretnine. Nakon što je karlovačka Židovska bogoštovna općina u drugoj polovini 19. st. ekonomski ojačala, te pošto su carskim patentom iz 1859. Židovi dobili mogućnost kupnje nekretnina, židovska je zajednica odlučila izgraditi vlastitu sinagogu. Zemljište je kupljeno 1870. u današnjoj Šebetićevoj ulici od posjednika Vidalia i Kostića za 2000 forinti. Te je godine predsjednik Židovske bogoštovne općine bio Filip Reiner, a općinski odbornici: Makso Blauhorn, Makso Heinrich, Josip Weiss, Ignjat Hafner i Samuel Fröhlich. Gradnja hrama povjerena je Ljudevitu Kappneru i Ernestu Mühlbaueru. Zidao se prinosima općinara. Veće svote poklonili su u tu svrhu: Njegovo cesarsko i kraljevsko apoštolsko Veličanstvo Franjo Josip I. - 200 forinti, gradsko poglavarstvo karlovačko - 118 for., barun Rotschild - 100 franaka, Filip Reiner - 100 forinti, Bernhard i Jakov Lederer – 200 for., Samuel Weiss iz Zagreba – 100 for., itd. Sinagoga je izgrađena u stilu historicizma, sa obilježjima neogotike i neorenesanse. Otvorena je i posvećena 6. rujna 1871. godine. Događaj je uveličala vojna glazba, uz prisustvo gradskih vlasti i izaslanstva drugih židovskih bogoštovnih općina.
„Svjetlo“ 5. kolovoza 1894. piše da je „posvećenje prozora na izraelitičkom hramu obavljeno prošlog petka na svečani način.“ Prozore je darovao bračni par Adela i Dragutin Herman (ravnatelj štedionice), a majstorski izradio portalni staklar Josip Birnbaum, na kojeg ovom prilikom „Svjetlo“ svraća pozornost, „za slučaj drugih tomu sličnih radnja." Ovaj oglas dokazuje da vlasnik zgrade Banija 99 (danas broj 9, nekad kino "Banija"), od 1902. do vremena NDH, nije bio samo običan vlasnik trgovine stakla.
O sinagogi je sačuvano vrlo malo dokumenata. U Državnom arhivu grada Karlovca, u zbirci građevinske dokumentacije, Skupina 1. 10., Vjerske zajednice , postoji samo jedan dokument o karlovačkoj sinagogi. To je građevinska dozvola od 11. veljače 1936. u kojoj Židovska bogoštovna općina prijavljuje popravak i bojanje pročelja sinagoge. Prema svjedočanstvu Slavka Goldsteina karlovačka sinagoga demolirana je 1941. i 1942 . Tadašnje ustaške vlasti pretvorile su hram u skladište i uklonile sve sinagogalne i druge židovske simbole i rekvizite. Predratne fotografije unutrašnjosti nisu sačuvane. Poslije Drugog svjetskog rata nije obnavljana. Nakon rata Savez Jevrejskih opština Jugoslavije raspolagao je sa zgradom, ali je s tadašnjom Vladom Jugoslavije sklopio sporazum po kojem su gradovi postali vlasnici neobnovljenih sinagoga i preuzeli obvezu održavanja židovskog groblja. Za uzvrat Savez Jevrejske opštine Jugoslavije dobio je prostor i sredstva za izgradnju domova za stare i nemoćne. Prema tom dogovoru karlovačke gradske vlasti preuzele su obvezu održavanja židovskog groblja, a zgradu devastirane sinagoge srušile su zajedno sa uglovnicom trgovca Petra Sljepčevića. Rušenjem sinagoge grad Karlovac je ostao bez jednog vrijednog sakralnog spomenika koji je svjedočio o njegovoj bogatoj duhovnoj povijesti. (Filip Reiner rodio se 1826. u Humpolcu u Češkoj. U Hrvatsku je došao sa 13 godina. Trgovački zanat izučio je u Sisku, a kao trgovački pomoćnik radio je u Daruvaru, Osijeku i Karlovcu. S jednim kolegom je 1852. utemeljio samostalnu trgovinu a od 1858. godine posjeduje trgovinu samostalno. Kao vješt trgovac jedno je vrijeme obnašao dužnost upravitelja banke. Bio je jedan od utemeljitelja vatrogasnog društva i karlovačkog streljačkog društva. Odlikovan je radi požrtvovnog rada za dobrobit Karlovca, izabran u gradsko zastupstvo, bavio se i humanitarnim radom. Izvor: Diplomski rad g. Tomislava Šegine 2010.) „Svjetlo“ 3. travnja 1884. piše o gradnjama u Karlovcu: Gosp. Reiner počeo je rušiti onu kuću u zagrebačkoj ulici, da može onda dograditi na svoju kuću.“ Dvokatnica broj 3 tada u Zagrebačkoj ulici (od 1930. Gajevoj) 1902. godine bila je vlasništvo Reiner Terezije i sina dr. Vatroslava, kuća do, broj 5 također, ali je popisana u Rešetarskoj ulici (od 1930. Dragojle Jarnević). Koju kuću je Filip Reiner rušio 1884. i na njenom mjestu izgradio svoju, nisam ustanovila. U Državnom arhivu grada Karlovca postoji jedan nacrt na kojem su obje kuće a radi se o adaptaciji kuće gospodina Filipa Reinera u zagrebačkoj ulici br. 3 i 5. od februara 1928. g. (radove izvodi Tehnička poslovnica i građevno poduzetništvo ing. KABALIN I JAMNICKY). Filip Reiner je 1898. umro u Karlovcu. (Biserka Fabac)