Radićeva - Tomislavova ne tako davno

Barokno-klasicistička zgrada iz druge polovine 18.st.bila je vlasništvo Beindingerovih . Njihova kćer Sofija udaje se za trgovca Slavoljuba Ritonija (Čulinec 1846.-Klc1896.)koji samouk stječe zavidnu naobrazbu. Od 1880.- 90.-ih često u "Svjetlu " objavljuje "nazore i misli o mjestnih odnošajih", a također i dobroćudne satire pod pseudonimom "Jeremija Drožđah" i Petrica Kerempuh.Slavoljub i Sofija često zajedno nastupaju u diletantskim kazališnim predstavama. Kao mladi austrougarski vojnik , za vrijeme I.svj.rata , u salonu njihove kuće muzicirao je Lovro pl.Matačić . Sofija je inače bila poznata dobrotvorka. U Gradskom muzeju nalaze se njihovi portreti nepoznatog autora. Danas u ovom prostoru prizemno više nije "Modna roba" nego knjižara "Školske knjige". U uglovnoj Ritonijevoj kući, Radićeva 7 – Ul. kralja Tomislava bila je Gradska štedionica. Izvorno ime joj je Karlovačka štedionica, ali je ponekad zvana „Gradska“ jer se prije preseljenja u ovu kuću nalazila u zgradi Gradskog poglavarstva. Na slici desno je klasicistička jednokatnica s mansardom, broj 4 u Ulici kralja Tomislava, kojoj su prvi vlasnici bili Turkovići. Ivan Matija Turković bio je brodovlasnik i oblasni sudac u Kraljevici, a za francuske okupacije (1809.-1813.) postaje maire Kraljevice i Bakra. Prvi iz obitelji koji se naselio 1830.-ih u Karlovcu bio je stric Vjenceslava Turkovića, Ivan, istaknuta osoba gospodarskog i društvenog života u Karlovcu. Marljivim i ustrajnim radom Ivan je već 1856. posjedovao vlastitu dvokatnu kuću u ulici sv. Barbare (danas Preradovićeva), između Barakove i Sljepčevićeve kuće, koja je izgorjela 1866. prilikom velikog požara. Prema R. Strohalu Ivan Turković je 1859. kupio ovu kuću u današnjoj Tomislavovoj ulici i navodno u njoj stanovao ostatak života. Kuća kasnije postaje vlasništvo Vjenceslava Turkovića (Kraljevica 1826. – Karlovac 1902.) koji je u to vrijeme već počeo utjecati na društveni i politički život grada pa 1864. postaje predsjednik Čitaonice, a 1868. pjevačkog društva „Zora“. Bio je na glasu kao vatren domoljub, izuzetno pošten. U poslu se udružio s Franjom pl. Türkom ml. pa je tvrtka 1860.-ih slovila kao jedna od najjačih u drvarskom poslu. Uz svoje redovite šumske poslove počeo je u Kraljevici graditi jedrenjake, pa je mjeseca prosinca 1868. uz veliko slavlje, u more bio porinut njegov brod „Grad Karlovac“. Iza toga gradi brodove „Strossmayer“, „Kraljevica“, „Trojednica“…, a radnici su bili domaći ljudi. Vjenceslav je umro u Karlovcu, pokopan je na dubovačkom groblju u mauzoleju obitelji Turković. Njegov najstariji sin Petar Dragan bio je ugledni bankar, veliki župan zagrebački i vlasnik Kutjeva, a kćer Ljubosava udala se za Milana Krešića (sina Mije Krešića). Kuću kasnije kupuje Feliks Židovec (1877. – 1945.) i tu od 1909. vodi vlastiti odvjetnički ured. (1908. godine bio je odvjetnički perovođa u pisarnici dr. Banjavčića, a 1923. – 1928. predsjednik Karlovačkog šahovskog kluba). Dr. Feliks Židovec odvjetnik iz Karlovca, 20 srpnja 1932. godine, moli Gradsko načelstvo za izdanje gradjevne dozvole: “Kako je prije par mjeseci izgorjelo krovište na uličnom frontu moje kuće broj 5 u Markezijevoj ulici zajedno sa mansardnim sobama koje su se tamo nalazile, prinužden sam da to na novo izgradim. Izgradit će se na novo krovište koje je požarom nastradalo sa dvije mansardne sobe, a uzput ću postojeće drvene stube izmjeniti u kamnite stube i to od prizemlja pa sve do krova.“ Odluka o gradjevnoj dozvoli donesena je 24. srpnja 1932. (nacrt + položaj Franjo Toplak, ovl. zidarski majstor; susjed molitelja Gradska štedionica). Početkom 1941. Feliks Židovec postaje član ilegalnog Ustaškog stana. U njegovoj se kancelariji tzv. „crnoj sobi“, 10. travnja 1941. donose prve odluke o uspostavljanju ustaške vlasti u gradu. Od 17. travnja do lipnja 1941. obavlja dužnost gradonačelnika , ali je odstupio zbog neslaganja sa Antom Nikšićem. Poslije toga nije se bavio politikom ali je ipak osuđen od suda nove vlasti i strijeljan 1945., zajedno sa suprugom. Njihov sin Vladimir, također odvjetnik, pripadnik ustaškog pokreta od 1939., ali protivnik radikalne struje u pokretu, strijeljan je 1948. godine. (Biserka Fabac)

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.