Prva kuća desno je jednokatnica Vranyczany - jeva 4, sagrađena u stilu romantičkog historicizma 1870. g. Upisani vlasnici kuće su: 1902. Fanika Spitzer Kohn, a 1950. Robert Spitzer. U vrijeme izgradnje kuće Zrinski trg više nije bio žitni plac, a ja nisam uspjela doznati radi li se o skladištu žita desno od ulaza. Vreće na kolima ukazuju na tu vjerojatnost. Osim što je bio vlasnik kuće , Robert Spitzer bio je i vlasnik zemljišta sa gospodarskom zgradom koju je izgradio 1932. u Mačekovoj ulici, nasuprot tvornice Jellenz. Dio tog zemljišta ustupio je 1928. za izgradnju prvog nogometnog igrališta koje je na tom mjestu postojalo do 1938. U zgradi je poslije Drugog svjetskog rata bio smješten Odjel za unutrašnje poslove (UDB-a) koji rješenjem povjerenstva za građevine Gradskog N. O. Karlovac i revizijom Ministarstva građevina NRH u Zagrebu 2. rujna 1949. dobiva dozvolu za nadogradnju drugog kata (devet uredskih soba, hodnika i stubišta na tavan). Slijedeća zgrada je stambeno-poslovna uglovnica koju u stilu romantičkog historicizma 1872. grade veletrgovci žitom i posjednici, braća Kosta i Jovan Barako. Jovan je bio i odbornik u „sirotinjskom povjerenstvu“, a Kosta gradski vijećnik i predsjednik pravoslavne općine. Novcem su pomagali škole, kulturna društva, bolnicu i siromašne učenike. Svoj poslovni uspjeh oplemenili su bračnim vezama. Kosta je oženio Floru r. Skuglievich a Jovan Eufemiju r. Subotić, kćer srpskog književnika i bibliotekara Jovana Subotića. Njihova palača je primjer kuće imućnog karlovačkog trgovačkog sloja. U dvorištu su bila skladišta u koja se spremala lađama dovezena roba, prodavala, tovarila na kola i mazge, a podno kuće brodarsko pristanište zvano „Bajer“. Sagrađena je na mjestu najpoznatije građevine u ulici, palače Ambroza Vranyczany-ja st., pomorca, veleposjednika i aktivnog sudionika ilirskog pokreta, koji je navodno ovdje boravio samo zimi. U kući je od 1841. - 1848. živio književnik i hrvatski ban (1873. – 1880) Ivan Mažuranić, oženjen Aleksandrom Demeter. Tu su mu se rodila djeca: Božidar, Vladimir i Marija. U „Zborniku“ Gradskog muzeja postoji njegovo pismo bratu Antunu 02. 07. 1841. „…pa sam se vienčo s Leksom našom u prošasti ponedieljak, dne 28 p. m. o šestoj uri u jutro kod sv. Saverie u Zagrebu. Mi smo na kvartieru od toga istoga ponedieljka u večer, jer smo odmah poslie vienčanja otišli iz Zagreba u kuću Vranyce, što je prije bila Modrušanova na Kupi.“ U toj kući Ivan Mažuranić je od 1842. pisao XIV i XV pjevanje za Gundulićev nedovršeni ep „Osman“, a tu je napisao i ep „Smrt Smail – age Čengića“, što potvrđuje izdanje otisnuto u „Iskri“ 1846. g.: „Karlovac, 29. studenoga 1845.“ I u ovoj palači bio je smješten ured „Unutrašnjih poslova“, a danas je tu Konzervatorski odjel, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb karlovačke županije. (Biserka Fabac)