Zrinski trg razvio se kao trgovište izvan karlovačke tvrđave zbog blizine rijeke Kupe , ali sve do 1718.g., do Požarevačkog mira, trgovina je bila ometana iznenadnim turskim napadima, pljačkom lađa i ubijanjem lađara. Te godine granica s Turskom pomakla se na rijeku Unu, a Karlovac već godinu prije na planu iz 1717. ima naznačen vanjski trg između Zvijezde i Kupe. Kako je jačala trgovina izgrađeno je „iztovarište“ ili „bajer“ a na zapadnom kraju mitnica na kojoj su svaka kola plaćala pristojbu za korištenje trga. Prostor postepeno postaje najvažniji gradski trg pod imenom Wallachen Platz. U 18. st. na Kupi je bilo toliko lađa da se po njima moglo pješice prijeći s obale na obalu a na trgu se odvijao živahan promet jer se u stotinjak hambara prodavalo žito dopremljeno Kupom iz Slavonije i Banata, a vozilo se Lujzinskom i Jozefinskom cestom u Rijeku, Senj i Kranjsku. Kako se uglavnom trgovalo žitom prozvan je „žitni plac“, ali su se tijekom 18. i 19. st. petkom, na sajmeni dan, na trgu prekrivenom kaldrmom prodavali poljoprivredni i obrtnički proizvodi. U vrijeme najjače trgovine trg je uglavnom omeđen drvenim kućama a požari 1836., 1866., i 1886. mijenjaju njegov građevinski izgled. Nakon izgradnje željezničke pruge Sisak Zidani most 1861. prestaje biti žitni plac. „Svjetlo“ 1884. piše da je najveći udarac i ranu našoj trgovini i obrtu sagradjenje pruge Karlovačko – riečke. Ono malo naših matadora kapitalista, što ih ovdje imademo, neće niti da znadu za nevolju i nuždu drugih, već se šire u dušecih i divanih, razmišljajuć kako bi ljepše i udobnije sproveli tu i tu dobu godine.“ Iz kuća u bloku na južnoj strani, okrenutih trgu, uklanjaju se štale a magazini se preuređuju i postaju trgovine. Na mjestu drvenih kuća grade se nove stambeno poslovne kuće. Na slici vidimo jedinu dvokatnicu sagrađenu na mjestu drvene kuće, u južnom bloku, koju 1881. gradi Ivan Banjavčić, gradonačelnik od 1903. - 1908. Zauzeo se za gradnju hidrocentrale u Ozlju 1908. godine. Trg je do tada bio osvijetljen acetilenskom rasvjetom. Banjavčić je imao od 1874. g. pa do kraja života odvjetnički ured u kojem su radili Ante Kovačić, B. Vinković i E. Lukinić. Velika je njegova zasluga u pripajanju općina Švarča, Rakovac i Banija gradu. Slijedeća kuća je gradnja iz 1820. - ih u vlasništvu liječnika stomatologa i predsjednika PD „Martinščak“ Izidora Vinskog, koji dobiva 13. siječnja 1923. odluku Poglavarstva sl. i kr. grada Karlovca o rješenju molbe, broj spisa 644 / 23 za temeljiti popravak prizemnog stana u njegovoj kući. Bilo je potrebno promijeniti pretrule podove i vlažnu žbuku, osušiti vlažne zidove. “Poziva se molioca da isti popravak što prije obavi, jer je glasom k spisu priloženog nalaza gradskog inženjera taj stan u ovakvom stanju za ljudsko stanovanje nepodesan i zdravlju štetan.“ Izidor Vinski se usavršavao u hidroterapiji koja se počela 1907. primjenjivati na gradskom kupalištu na Korani. Ali vratimo se našem trgu. Trg je 6.kolovoza 1875., na dan velikog sajma, posjetio engleski arheolog Arthur John Evans (slavu je stekao otkrivanjem palače u Knososu). Napisao je u svojoj knjizi „ Sajam je bio zaista velik, prostirao se po cijelom gradu i predgrađima ..zajedno su bili poredani štandovi sa sličnom robom, velike gomile grnčarije, svakovrsno posuđe, rukom izrađeno staklo iz Venecije, bogat izbor voća i povrća, divnih ružičastih jabuka, finih smokava, slasnih žutih šljiva, bresaka, krušaka. Potom smo ugledali nešto što s moglo zamijeniti s redovima i redovima divovskih crnih kukaca obješenih poput nametnika na stablu, a ispostavilo se da su to „opankas“ oko kojih su se okupljali ljudi u velikom broju.“ Evans spominje divne kožne novčanike, blještave dalmatinske fesove izvezene zlatom….ali i to da su Hrvati nepopravljivi pijanci, vidio je mnoge pijane ljude, “sve su vinarije pretrpane jer se ovdje uglavnom pije vino a ne rakija zvana slivovitz." Ipak kaže da su Hrvati ljubazni i dobrodušni pa se „nipošto nije mogao požaliti na nedostatak prijaznosti.“ “Svjetlo“ 24 srpnja 1884. piše o velikom padu trgovine u gradu „Uzmimo samo primjer naš žitni trg koji je prije vrvio trgovci i kupci (novinar misli na period prije dvadesetak godina) a danas po njemu pred ostalimi kućami , gdje su bila glavna skladišta žitka trava raste. Uzmimo samo u obzir i promišljavamo, prolazeć kroz današnju ladjarsku ulicu danas tamo mrtvilo vlada, gdje se prije nisi mogao ni dosta naugibati kolima i množini ljudstva. Kada je tamo prije iztovarivalo iz 10 - 15 nadošlih tumbasih i ladjah sa različitim žitkom silna množina ljudi , u Žorovici pako bavile se do tri hiljade ljudi iznašanjem onih silnih duga (misli se na hrastove dužice za bačve). Kola do kolih stajale su na ulici, sve vrvi od naroda, sve se kreće svojim poslom, sve zaslužilo, sve bilo zadovoljno. Danas pako sve naopako ide, ulice puste i travom zaraštene, obala Kupe i pristaništa prijašnjih lađa sasvim su osamljena, žitnice sve prazne, kuće opustjele.“ Kad je uveden novi sajamski red 1910. g. na trgu se prodaju žitarice, građa,vapno,drva, med i orah na veliko. On više nije bio glavno mjesto trgovanja, nego se petkom trguje na više mjesta unutar Zvijezde i po predgrađima. Prva gradska investicija, bunar u središtu trga ostao je tamo do 1916., a odlukom o gradnji novih blokova kuća i parcelacijom 1938. prostor postepeno dobiva novi izgled. (Biserka Fabac)