Uglovnicu Senjska – Riječka sa tri pročelja, na križanju cesta prema moru, izgradio je 1858. godine Josip Kovačić i u njoj otvorio svratište, koje je do izgradnje hotela „Central“ (1894.) bilo najotmjeniji javni prostor. Tu su odsjeli: Josip Šokčević kojeg je car Franjo Josip I. 1860. imenovao za hrvatskog bana, Ladislav Pejačević (ban od 1880. – 1883.), Khuen Hedervary (ban od 1883. – 1903.). U svratištu je 1894. – te odsjeo Nadvojvoda Josip, vrhovni zapovjednik kr. hrvatsko – ugarskog domobranstva. Tom je prilikom posjetio gradilište nove vojarne u Domobranskoj ulici.
„Svjetlo“ 1884. objavljuje da je „previšnji rođendan Njegova Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I. proslavljen u Karlovcu na vrlo svetčani način. Na isti dan ujutro u pet sati svirala je vojnička glasba budnicu po gradu i predgrađu i topovi pucali (..). U 2 poslje podne bijaše obdržavan banket na dva mjesta, i to za civilne osobe kod svratišta „gradu Rieci“, a za vojničke u kadetskoj školi, gdje bijahu zdravice popraćene gruvanjem iz topova i mužara….“
Iste novine 9. ožujka 1884. objavljuju „oglas za zubobolne: zubar W. Dick u Karlovcu, ordinira u svratištu grad Rieka (..). Preporuča se za priugotavljanje svakovrstnih umjetnih zubih, plombiranja, čišćenja, rašpanja i odstranjenja carriosnih pokvarenih zubih pod garancijom dugog trajanja i bez boli…“
Poznatiji zakupnik svratišta „Grad Rieka“ bio je Ivan Vogler, zatim hotelier Ljudevit Schroif, što potvrđuje oglas u „Svjetlu“ 13. siječnja 1884.: „Navadni krabuljni plesovi u „Gradu Zagrebu“ početi će istom u nedjelju 20. o. mj. Poduzetnik im je g. Schroif hotelier kod „grada Rieke“.
Održavanje maskirnih plesova u svratištu „grad Rieka“ počet će u siječnju 1888. U posljednje vrijeme održavani su u Jelačićevoj bašti, a trebali su nadoknaditi one u „Narodnoj čitaonici“.
Poslije smrti Josipa Kovačića pravo uživanja vlasništva prešlo je na njegovu suprugu Dragojlu Kovačić, rođenu Fleischman. Ona se preudala za graditelja sinagoge Ljudevita Kappnera, oca gradskog mjernika Alfreda Kappnera.
Umrla je 1889., a Ljudevit Kappner 1890. Pokopani su na dubovačkom groblju. Ostao je Kovačićev punoljetni sin Ivan, koji je zgradu prodao modruš - potočkom vlastelinu Matiji pl. Sladoviću (upisanom vlasniku 1902. g.).
Prema oglasu u „Glasonoši“ od 1. siječnja 1908. zakupnik svratišta postaje Radivoj H. Hafner koji objavljuje da će „svratište imati povećanu i novouređenu restauraciju, točit će se izvrsno i uvijek svježe pivo i najbolja hrvatska naravna vina, a svjež i tečan zajutrak koštat će 12 novčića. Subotom će u hotelu svirati vojnički koncert domaće glazbe 98 pješačke pukovnije.“ Hafner je u kući istovremeno otvorio mesnicu u „velegradskom slogu“, a kao garanciju kvalitete naveo je činjenicu, da je meso teže tovljenog blaga nabavljao za cijelu ovdašnju vojnu posadu. Osim toga priređivao je razne atrakcije u hotelu, bio je majstor za reklamu, pa je 1915. g. naručio „cimer“ (reklamni natpis) za svoju kavanu kod slikara Pjera Križanića i Vilka Gicana koji su u Karlovcu tada služili vojsku. Ispred kavane stajao je „omnibus“ s konjskom zapregom za prijevoz gostiju do željezničkog kolodvora.
Pločnik pred svratištem na uglu Senjske i Riečke (na fotografiji), uredio je gradski vrtlar Josip Kopriva. Sam je izradio cvjetni dio, a stolarski rad izvela je radionica D. Kubičeka („Narodni glas“ 5. lipnja 1912.)
Treba istaknuti da je g. Radivoj Hafner u vrijeme Prvog svjetskog rata, 1914. g., „darovao c. i kr. pričuvnoj bolnici u Karlovcu jedna kola za spašavanje (ambulanz – wagen). Osim toga stavio je na raspolaganje još jednu kočiju i jedan par konja. (izvor: Zapovjedničtvo c. i kr. pričuvne bolnice, zapovjednik Dr. I. Svatoš, „Sloga“ 25. listopada 1914.)
Nepuna dva mjeseca nakon Hafnerova oglasa o novo uređenom svratištu, „Glasonoša“ 16. veljače 1908. objavljuje: „Podpisani časti se objaviti slavnom obćinstvu grada Karlovca i okolice da je u sgradi „Grad Rieka“ uredio novu LJEKARNU K „SPASITELJU“ po najnovijim zahtjevima higijene (na skladištu su tu i inozemni specijaliteti, sve vrste kirurških i ortopedskih predmeta i povoja, mineralnih voda i medicinalnih vina, razne vrste toaletnih i medicinskih sapuna…), veleštovanjem mr. ph. OTO ORŠANIĆ, vlasnik ljekarne k „Spasitelju“ .
Profesor dr. Hrvoje Tartalja u knjizi „Karlovac 1579. – 1979.“ piše da je ljekarna otvorena u kući Riječka 2. On navodi dozvolu za otvaranje koju je dala Kr. županijska oblast u Zagrebu (broj 22445 od 27. VIII 1907.) pa je vjerojatno otud podatak o adresi Riječka 2. Kako je dvokatnica Roberta Reissa izgrađena bez dozvole i bio je upitan njezin opstanak, Oto Oršanić se očito predomislio i otvorio ljekarnu u Riječkoj 1.
Godine 1909. u „Narodnom glasu“ od 28.siječnja Oto Oršanić oglašava svoju ljekarnu k „Spasitelju“ samo sa „Riječka cesta“.
Ljekarna se kasnije preselila u Riječku (danas Mačekovu) 2. Kada? Nisam uspjela otkriti. Knjiga Marka Sablića „Almanah grada Karlovca“ izdana 1933. g. donosi popis telefonskih pretplatnika u kojem se nalazi i ljekarna Oršanić Oto – nasljednici u Riječkoj 2a.
Nakon dugo listanja i traženja našla u karlovačkom „Narodnom listu“ od 1. ožujka 1940. da se ljekarna k „Spasitelju“ nalazi na adresi Riječka ulica 2.
Što se u međuvremenu desilo sa zgradom Riječka 1? Sladovićevi 1917. zgradu prodaju Dragici Weiss, koja od maja do prosinca 1936. dobiva građevnu i uporabnu dozvolu za adaptaciju prvog sprata u stan, u jednokatnoj uglovnici na kat. čest. 442 (nova 4002), a prema nacrtu ing. Nikole Marića (stan se sastojao od 4 sobe, kuhinje, predsoblja, nusprostorija i sobe za služavku).
Promijenio se i zakupnik svratišta: godine 1919. svratište gradu „Rijeci“ preuzeo je Stjepan Konfic.
U „Hrvatskoj slobodi“ iz kolovoza 1928. našla sam oglas za modernu trgovinu cipela „PEKO“ koja se također nalazi u Riječkoj 1.
Zgrada je nakon 1945. nacionalizirana.
Nekad je u prizemlju bila mesnica „Gavrilović“ i prodavaonica cipela „Astra“.
Danas su na katu prostorije stambene štedionice Wüsternot, u prizemlju su razne prodavaonice cipela, a u dijelu zgrade prema Mačekovoj: urarska radnja Ivana Kralja, odvjetnički ured i TELE 2. Dugogodišnja ribarnica koja se nalazila u krilu zgrade prema Nazorovoj ulici je zatvorena. Biserka Fabac