„Karlovački glasnik“ 18. lipnja 1938. javlja da je zatvorena kavana „Aeroplan“ (uglovnica Radićeva 12 – Markezijeva). Njezine prostorije u prizemlju pregrađene su u više poslovnih prostora za razne trgovine. Autor teksta Dr. F. G. piše da mu se čini da se kavana dotičnom poduzetniku nije isplatila a kućevlasnik (Elza Kramer op. B. F.) više nije mogao taj prostor iznajmiti u istu svrhu. Povijest kavane seže u daleku prošlost kad je na tom mjestu postojala stara oniska jednokatna kuća u kojoj se nalazila „Carska kavana“ (Kaiser Kaffe Haus). U kavani koja je nudila kavu, razna jela i pića, sastajali su se časnici mjesnog garnizona ali i mnogi gradski odličnici kao: ljekarnik Meder, gradski suci Klobučarić i Piškorac, gradonačelnici Ivan Obradović i Ivan Vončina, veletrgovci Vjenceslav Turković, Türk, baruni Vranyczany, Čopovi i drugi. Imala je dvoranu u kojoj su održavani plesovi, kasnije i kazališne predstave a kavanar je bio neki Todt. Godine 1864. izbio je veliki požar u karlovačkoj tvrđavi, izgorjela je stara kuća s kavanom, susjedna pravoslavna parohijalna zgrada i stara kuća Janka Štancera, kasnije karlovačkog gradonačelnika u dva mandata. Na prostoru koji je neko vrijeme bio neizgrađen, 1866. g. trgovac Simon Neufeld koji je oko 1840. doselio iz Gradišća (Burgenlanda u Ugarskoj) u Karlovac, podiže jednokatnicu u stilu romantičkog historicizma. Projektant nije poznat, ali se pretpostavlja da je to mogao biti Ernest Mühlbauer, graditelj koji je u to vrijeme sagradio oko šezdesetak kuća u gradu. Neufeld, prvi Židov vlasnik kuće u tvrđavi, ovdje je najprije otvorio trgovinu kožom, uz mjenjačnicu, ali za nekoliko godina prostorije preuređuje u kavanu, koju daje u zakup Ulrichu Stupanu. Od Stupana kavanu preuzima Bartol Jurjaučić, koji je prije ove, vodio kavanu u prizemnici trgovca Ritonije na uglu Rakovačke i Vijećničke ulice, gdje se poslije nalazila knjižara Reich. Karlovčani su Jurjaučića nazivali „Bartl“ pa je on to dao ime svojoj kavani, a zvali su je i „Mala Kavana“ za razliku od „Velike Kavane“. Za vrijeme Jurjaučića stekla je najveću popularnost u Karlovcu, jer je njezin vlasnik bio poznata, uvažena, susretljiva osoba i stručnjak u poslu. Bila je najviše posjećivana kavana u Karlovcu. Ovdje su se sastajala različita društva na razgovor, partiju domina, karata i karambola. Tu ste mogli vidjeti stare karlovačke purgere: trgovca Kamila Badovinca, Gjuru Gašparovića, Franju Deaka, šaljivđiju pekara Vinka Rozmanića, popularne karlovačke brijačke majstore braću Mohoriće, poznatog karlovačkog novinara Dušana Lopašića, njegova oca Liberata Lopašića koji je u kavani „naveliko politiziral“, te mnoge druge. Od mnogih austrijskih časnika zalazio je tada u kavanu potpukovnik Maricije Auffenberg, kasnije poznati general u Prvom svjetskom ratu na ruskoj fronti, pa jednoruki pukovnik Dunst, zapovjednici pješačke kadetske škole, potpukovnici Steinbrecher, Karl i drugi.
Armin Hampl oglasom u „Slogi“ 7. studenog 1886. daje nam na znanje da je u prostoru kavane bila pivnica: „Čast mi je ovime najpokornije priobćiti visokoštovanom p. n. obćinstvu da sam počam od 1. studena o. g. preuzeo STEINFELDSKU PIVANU u Neufeldovoj kući Rakovačka ulica te da ću se i u napredak trsiti za moje veleštovane goste: uvijek svježe pivo i najbolje hrvatsko vino, dobra i valjana kuhinja i jeftina jela.“ Pisac teksta „Karlovačkog glasnika“ ne spominje Hampla, nego piše da je poslije Jurjaučićeve smrti 1895. kavanu preuzeo Stjepan Jug, a od njega godine 1897. kavanar Adolf Drugović, koji uvodi acetilensko osvjetljenje i mijenja ime u „Kavana Secession“. Zidove kavane oslikao je u duhu secesije Drugovićev prijatelj, slikar ornamentalist Dragutin Inkiostri Medenjak. Oslici su nestali u slijedećim preuređenjima prostora. Već 1899. godine 1. siječnja Adolf Drugović „Kliče sretnu novu godinu svim svojim gostovom i prijateljem“ kao vlasnik kavane „Europa“. Poslije Drugovića kavana je bila u raznim rukama, dok ju 1909. godine nije preuzeo šarmantni kavanar Šimenc koji je nekoliko godina imao u zakupu kavanu „Zagreb“ prije nego se preselio u „grad“. Svojoj novoj kavani dao je ime „Kavana Aeroplan“. Ovu je kavanu „osobito elegantno uredio“ i sa strane Markezijeve ulice dao probiti veliki prozor, tako da u njoj bude puno svjetla. Ispred kavane, na pločniku Rakovačke ulice bili su postavljeni stolovi, od ulice odijeljeni rešetkastom ogradom. Improvizirana terasa bila je šarenim zaslonom zaštićena od sunca. Kasnije je terasa preseljena u Markezijevu ulicu (danas kralja Tomislava). U doba Šimenca vraćen joj je stari sjaj i ugled, bila je posjećivana od karlovačkih građana i austrijskih časnika koji su ovdje trošili puno novca i zabavljali se često čitave noći. Šimenc je za vrijeme poklada u kavani priređivao vrlo uspjele kućne zabave i često točio šampanjac. Zajedno sa Šimencom u kavanu se preselio Karlovački šahovski klub osnovan 1908. g. uz pomoć poznatog karlovačkog šahovskog majstora i problemiste g. Izidora Grossa i nekih drugih karlovačkih odličnika. Klub je prije preseljenja imao svoje prostorije u kavani „Zagreb“ kraj kupskog mosta. U kavani „Aeroplan“, odnosno „Bartl“ sastajali su se svojedobno mnogi naši hrvatski domoljubi i političari, većinom „Starčevićanci“, za razliku od „Velike kavane“ na promenadi, gdje su najviše ulazili „Naprednjaci“ (pripadnici hrvatsko – srpske koalicije). U vrijeme naših predratnih političkih borbi obje su kavane imale veliku ulogu u Karlovcu, jer su se u njima sastajali pristaše raznih protivničkih političkih tabora. Bilo je u njima živih i žučljivih diskusija, osobito prigodom predstojećih saborskih izbora. Hrvatski konzervativci koji su se sastajali kod „Bartla“ bili su često u žestokoj oporbi sa posjetiteljima i političarima čiji je štab zasjedao redovito u „Velikoj kavani“ . Bilo je i disidenata iz kavane u tvrđavi koji su se kasnije preselili u „Veliku Kavanu“, ostajući vjerni svojim političkim idealima, pa su si ovdje stvarali novo društvo. Tako je i karlovački novinar Dušan Lopašić, dva desetljeća prije Prvog svjetskog rata prenio svoje sjedište iz kavane „Secession“ u „Veliku Kavanu“, gdje su ga često viđali u krugu i mlađih prijatelja i znanaca kako ih zabavlja svojom duhovitošću i humorom. S njim je tamo dolazio i inžinir Ivan pl. Križanić, notar Budisavljević i drugi. Znalo je u društvu „Velike Kavane“ doći i do ličnih obračuna između konzervativnih Hrvata iz Bartlove kavane i „Naprednjaka“ (od kojih se većina iza rata pretvorila u demokrate) u „Velikoj Kavani“. Jedan primjer je obračun između umirovljenog pomorskog inžinira Muki Modrušana i odvjetnika Dra Božidara Vinkovića koji se jedne nedjelje prije otprilike tri desetljeća (1908!) zbio baš pred samom „Velikom Kavanom“ i o kome se puno pripovijedalo po Karlovcu.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata kavana „Aeroplan“ je bila okupljalište vojnika, uglavnom intelektualaca koji su u Karlovcu služili vojsku. Šimenc je kavanu vodio sve do kraja rata, poslije je zadržala isto ime ali je mijenjala vlasnike: Milku Preshar, Stjepana Konfica, Rudolfa Uršića, posljednji je bio Horvat, ali njezino značenje nije doseglo nekadašnje, jer su prilike u našoj domovini iz dana u dan postajale teže. Nestalo je nekadašnjeg blagostanja u Karlovcu. Kuću trgovca Neufelda u kojoj se nalazila „Kavana Aeroplan“ baštinila je njegova kćerka Josipa udata za poznatog i zaslužnog karlovačkog liječnika, zdravstvenog savjetnika i začasnog građanina Dra Miroslava Sterna. Poslije Josipe kuću nasljeđuje njezina kćerka Elza udata Kramer. Godine 1932. gdja Kramer moli Gradsko poglavarstvo dozvolu za popravak pločnika pred svojom kućom, ali dobiva dozvolu za „obavu samo najnužnijih popravaka, jer gradska općina namjerava još tokom godine 1933. izgraditi pločnike u Radićevoj ulici“. Od 1933. do 1939. godine gdja Kramer pregrađuje unutrašnjost, gradi otvorenu verandu na dvorišnoj strani I. kata, uređuje pročelje bivše kavane pretvarajući prozore u izloge izmjenama koje su ostale do danas; podiže novi međašni vatrobrani zid do dvorišta Sreskog suda (danas Križanićeve 11), kojeg možete vidjeti ako povirite u vežu zgrade. Poslove je povjerila ing. Nikoli Mariću – ovlaštenom građevinskom inženjeru. Jedino uređenje koje više nije vidljivo desilo se 1938. g. kad je u dijelu bivše kavane bila podružnica tt. Meinl d. d. poduzeća, koje je imalo tipizirane podružnice u zemlji, pa je izlog morao biti izrađen od hrastovine, a pročelje oko izloga opločeno žutim terakota pločama.
Stanari kuće bili su svojedobno poznate ličnosti u društvenom i javnom životu grada Karlovca: profesor Dr. Levar - poznati i strogi kateheta rakovačke gimnazije, liječnik Dr. Wunderlich, Dr. Ljudevit Švrljuga – liječnik i ravnatelj gradske bolnice, odvjetnik i političar Edmund Lukinić sa svojom obitelji, Dr. Dujmović – zagrebački odvjetnik i sudbeni pristav u Karlovcu, unuk trgovca Simona Neufelda Dr. Armin Stern koji je kao odvjetnik živio u Zagrebu, liječnik Dr. Julio Hruby, Dr. Ivan Graho, Žiga Kramer – trgovac i bankar, imao je mjenjačnicu u kući Zrinjski trg 15. Kuću je baštinio po svojoj supruzi. Bio je poznat radi svoje društvenosti i animiranih kućnih zabava koje je priređivao za svoje prijatelje u svom gostoljubivom domu, naročito u doba poklada. Nestankom „Kavane Aeroplan“ izgubila se jedna vrsta simbola starog Karlovca, jedan nadasve popularni javni lokal u kojem se odvijao znatan dio društvenog života karlovačke purgarije. Nestalo je onog zlatnog doba, nezaboravne ere opće društvenosti, blagostanja i beskompromisnog Hrvatstva koje su nam namrli naši ponosni i zaslužni djedovi, piše Dr. F. G. Život koji se odvijao u toj kavani pripadao je kulturnoj povijesti „najrodoljubivijeg grada“ u domovini Hrvatskoj.
Marija Vrbetić piše da je u proljeće 1938. nakon dolaska Ive Marinkovića u Karlovac, na poticaj KPH u ovoj kući otvorena ljevičarska knjižara Atheneum. Kulturno i političko – ideološko (marksističko) djelovanje preko knjižara postao je jedan od oblika rada ilegalne KPJ, zarada je bila manje važna. Tako je sada knjižara u prostoru bivše kavane nastavila društveno političko djelovanje jer su se ovdje nastavile žive diskusije o svakoj pročitanoj knjizi i svakoj novoj vijesti iz zemlje i svijeta. U knjižaru se nije dolazilo kao u trgovinu, već kao omladinski literarni klub, a iz nje izlazilo s novim saznanjima i razmišljanjima za akciju. Bila je organizirana i posudbena biblioteka, jedan dinar za posuđenu knjigu. Mogla su se posuditi ili kupiti djela: Augusta Cesarca, Miroslava Krleže, Maksima Gorkog, Segalova „Politička ekonomija“, „Robija“ Nine Rupčića, Cornelijeva „Rusija“, pa tada vrlo cijenjeno djelo Franza Mehringa „Historija socijal – demokratske partije Njemačke“, hrvatski prijevod Lenjinovih djela: „Država i revolucija“, „Korak naprijed, dva nazad“ itd.. Preko knjižare se skupljala crvena pomoć, odijela i ostali potreban materijal za španjolske borce, a sve je to preuzimao Marijan Detoni, profesor crtanja na karlovačkoj gimnaziji. Organizirali su se radnički štrajkovi, pripremale proslave 1. maja. Policija je često dolazila na pretres ali nije pronalazila ništa. Atheneum su do 1940. vodili studenti Ante Marjanović i Mihajlo Ogrizović, bila je registrirana na njihovo ime. Kasnije knjižaru preuzimaju Vera Vejvoda i Vikica Horvat, ali je prvih dana NDH zatvorena a Vera Vejvoda uhapšena. Potom ovdje drži knjižaru Ivka Pischmat koja je zajedno sa svojim suprugom Rudolfom likvidirana odmah poslije rata. Godine 1946. u uglu zgrade otvorena je knjižara „Naprijed“ , podružnica istoimenog izdavačko – knjižarskog poduzeća u Zagrebu. Njezin poslovođa do 1970. - te bio je iskusni karlovački knjižar Miroslav Rupčić, prije rata pomoćnik i poslovođa u knjižari Reich – Goldstein, koji je nakon što su ustaške vlasti rekvirirale Goldsteinovu knjižaru i jedno vrijeme zatvorili, 1942. otkupio tu knjižaru od Trgovačke zadruge „Hrvatski radiša“.
Godine 1947. Gradski narodni odbor, građevni odsjek Karlovac u dvorištu kuće još uvijek u vlasništvu Elze Kramer iz Zagreba, odlučio je, na k. č. 66, gradskom nabavno - prodajnom poduzeću „Granap“ Karlovac u zamjenu za ulični lokal sagraditi prizemnu radionicu za električno namatanje. Dvadeset godina ranije (1927.) u kući Rakovačka 12 bilo je uredništvo "Hrvatske slobode" Dragutina Fogine, a poslovna jedinica knjižarskog poduzeća „Naprijed“ u Karlovcu u prostoru bivše kavane danas više ne radi. Fasada prvog kata kuće obnovljena je 2010. g. (Biserka Fabac)