Na fotografiji je uglovnica Radićeva 3 – Banjavčićeva 7 (kuća Modrušan, poznata kao Lukšić) u kojoj je do 1946. g. bila trgovina svakovrsnom robom Ostračević – Mataković sa velikim izborom dječjih igračaka, tricikla, romobila, lutki, glasovira, akten – taški, ženskih čarapa, kovčega, kišobrana itd…. Položaj i poslovanje ove prodavaonice, i mnogih drugih, promijenio se nakon 1946. godine.
Prema zapisniku sjednice Izvršnog odbora 13. III. 1946. u predsjedništvu Gradskog N. O. – a referent „Trgovine i obskrbe“ Antun Gombač (do oslobođenja 1945. vlasnik „Prve karlovačke industrije suhomesnate robe, masti i kobasica“) iznio je potrebu osnivanja Gradskog nabavnog poduzeća „GRANAP“ koje bi imalo karakter trgovine pod kontrolom Gradskog narodnog odbora. To bi poduzeće snabdijevalo stanovništvo grada koje nije obuhvaćeno radničko – namješteničkim zadrugama a opskrbljivalo bi i devet seljačkih zadruga na teritoriju grada. Gradski N. O. zadužuje Odjel trgovine i opskrbe za izradu pravilnika o poslovanju „Granapa“ i obavljanje svih administrativnih formalnosti u vezi sa osnutkom poduzeća.
Upravni i nadzorni odbor „Granapa“ bit će sastavljen od članova G. N. O. – a., a potom će Upravni odbor imenovati upravitelja poduzeća koji će pristupiti organizaciji rada u vezi sa osnivanjem „Granapa“. Poduzeće će imati svoju centralu a prodavaonice bi se osnivale prema potrebi.
Predsjednik Izvršnog odbora Alfred Kurelec je 29. III. 1946. predložio druga Knapića za upravitelja poduzeća, a za zamjenika upravitelja „jednog druga koji će biti ovih dana demobiliziran.“
Odlučeno je da se „Granapu“ otvori tekući račun u visini od 4.000.000 Din u Gradskoj štedionici.
U poslovni odbor „Granapa“ izabrani su: Giriček Tomo iz Financijskog odjela, Gombač Antun iz Odjela trgovine i obskrbe, Galović Janko pročelnik Prosvjetnog odjela, Jerinić Nikola član Izvršnog odbora i Bublić Ivan st.
Sav inventar i roba kojom je trenutno raspolagao Odjel trgovine i obskrbe predan je na korištenje „Granapu“.
Prva prodavaonica koja je ušla je u sastav „Granapa“ bila je gradska prodavaonica poduzeća tt Julio Meinl.
Poduzeće je osnovano 1862., steklo je svjetski glas prženom kavom i uvoznim čajem, proizvodilo je kakao, čokoladu, bombone, kekse, tjesteninu i likere. Središnjica se nalazila u Zagrebu, a prodavaonice u cijeloj bivšoj Kraljevini SHS. Proizvode „Meinl“ prodavala je trgovina M. Gjukića Zrinjski trg 11, a kasnije vlastita prodavaonica u Ulici kralja Tomislava 6. („Hrvatska sloboda“ 1. lipnja 1928.)
Drug Antun Gombač je na sjednici I. O. – a izvjestio gdje su predviđene četiri prodavaonice živežnih namirnica „Granapa“:
Jedna radnja sa strojevima – bivša radnja Bäuerle, jedna radnja sa rabljenom robom – bivša radnja Ostarčević, jedna radnja sa postolarskim priborom – bivša radnja Gantar i prodaja stakla – bivša trgovina Monas. Bivša radnja D. Capek upotrijebit će se za prostorije kancelarije uprave „Granapa“.
Na istoj sjednici Izvršnog odbora 29. III. 1946., pročitana je ponuda trgovine „Braća Leitner“ koja nudi „Granapu“ prepuštanje svoje radnje sa svim inventarom i robom koju bi trebalo procijeniti. Izvršni odbor je predložio „Odjelu trgovine i obskrbe“ imenovanje komisije koja će procijeniti inventar i robu navedene trgovine, pod uvjetom da u obzir dolaze cijene iz 1939. g., a pokriće vrijednosti te radnje isplatilo bi se dugoročnom otplatom.
Na izvanrednoj sjednici Izvršnog odbora G. N. O – a 18. IV. 1946. trgovina „Braća Leitner“ daje drukčiju ponudu: „ da se roba preuzme po današnjim nabavnim cijenama bez gradske uvoznine, bez plaćanja ambalaže, na te cijene daje još 25% popusta, a na inventar 75% popusta. Čitav iznos iznosio je 577. 913 din, s tim da trgovina Leitner traži odmah na ruke 277.910 din, dok za ostalih 300.000 traži otplatu kroz 2,5 godine beskamatno. Na slijedećoj sjednici 23. IV. 1946. pročelnik trgovine i opskrbe obavijestio je da je u vezi trgovine Leitner donesen nov zaključak, da je trgovina preuzeta i da će uskoro početi sa radom.
Gospođa Milka Makar je na sjednici Izvršnog odbora 29. III. 1946. pismenom molbom tražila namještenje u „Granapu“, a davala besplatno na raspolaganje svoj lokal na Baniji sa čitavim inventarom, što je Izvršni odbor G. N. O. – a tada prihvatio, ali je pročelnik odbora trgovine i opskrbe na sjednici 23. IV. 1946. izvjestio da je zaključak u vezi ponude i namještenja Milke Makar opovrgnut (razlozi se ne navode).
(Radilo se o jednokatnici Banija 23 koju je sagradio žumberački veleposjednik i vlasnik svratišta „Kruna“ Nikola Makar. Njegov sin Mirko otvorio je u kući trgovinu „špeceraja“ i zemaljskih plodina. Zbog svoje jugoslavenske orijentacije stradao je za vrijeme NDH, a trgovinu je preuzeo stanoviti Kosanović. Kuća je nacionalizirana, a prizemlje je nakon II. svj. rata koristio klub umirovljenika i biciklistički klub).
Što se tiče daljnjeg razvitka i organizacije „Granapa“, drug Antun Gombač (prema Zapisniku sjednice I. O. od 20. V. 1946.) posjećuje Ministarstvo u Zagrebu i donosi direktivu o potrebi da u sastav „Granapa“ uđe Gradsko mljekarsko poduzeće i hotel Korana. Osim toga donesena je odluka da se otvori još jedna prodavaonica manufakturne robe u već ranije predviđenim prostorijama, a to je lokal Božičević na Baniji.
Tako je Gradsko nabavno – prodajno poduzeće „Granap“ osnovano od strane G.N.O. – a kao vlastito poduzeće trgovačkog smjera sa zadatkom da na području grada Karlovca preuzme državni sektor trgovine na malo, i „time olakša opskrbu širokih narodnih masa najpotrebnijim živežnim i industrijskim namirnicama“, početkom 1947. preuzelo i prodavaonice bivše NA – ME, reorganiziralo poslovanje uvođenjem jednoobraznog knjigovodstva i primijenilo novu Uredbu za trgovinu. Postalo je glavni distributer grada Karlovca za centar i periferiju grada. Tokom 1947. g. zapošljavalo je preko 200 radnika i namještenika, imalo 24 prodavaonice, 2 mljekare sa otkupnim stanicama, imalo je svoj vlastiti vozni park sa 3 teretna automobila i 1 prikolicom. (Biserka Fabac)