Oduvijek sam voljela pse

Napisala: Biserka Schmuck

Oduvijek sam voljela pse. Na njih se, za razliku od mnogih ljudi, čovjek uvijek može pouzdati. A znaju ta bića voljeti. I  žele biti voljena.

Prvi "moj" pas bio je Muco. Bio je, zapravo, vlasništvo tete Angele, mamine najstarije sestre. Ta hrpa bijele dlake bila je mješanac čije se porijeklo nije moglo utvrditi pa se nitko nije ni trudio iako je nalikovao na malog špica.

U isto se vrijeme po Katzlerovoj kući šetkao pas – karakterna preslika svoje vlasnice. Žene koja je ujutro mrzila sebe, a poslije podne cijeli svijet. Musa, crna kujica srednje velikog šnaucera bio je valjda jedini pas kojeg sam mrzila isto kao i njegovu vlasnicu i koji je, vjerojatno osjećajući taj antagonizam, mrzio i mene.

Slava je pak voljela samo njemačke ovčare. Godinama je imala, beskrajno joj odanu kuju Lidu, a poslije nje Đerija, Reksa i Luksa. "Dečki" je nisu voljeli. Neka dragi Bog zna zašto.

S Đerijem sam išla na Kupu na kupanje pa smo zajedno sklakali u vodu i ronili. Taj je pas obožavao roniti. Ludo biće. Luks mi je čuvao kćer. Njemu sam dovozila u kolicima uspavano dijete i zatražila da je čuva. Nitko, nitko, čak ni obitelj nije smjela taknuti kolica ili uzeti dijete. A malena, čak i kad se probudila, uz Luksa nije ni pomišljala zaplakati.

Klinci su mi rasli uz Irota (znam, gramatički je to netočno, ali jest karlovački sleng). Iro je bio crno bijeli američki koker španijel. Ne sjećam se da je ikada cijelu noć prespavao na svojem lažaju. Uvijek se nekome uvukao u krevet i nitko nije mogao biti dosljedan i odlučan tom lažno tužnom pogledu. 

Međutim, pas kojeg sam ipak najviše voljela bio je Barak, riđi mješavac labradora i američkog staforda. Pokupila sam ga iz stacionara samo dan prije nego su ga planirali eutanazirati jer ga nitko nije želio. Zbog reputacije koju nosi staford. A Barak kao da je shvaćao da mu je na neki način darovan život; poklonio mi je divne zajedničke godine.

Što da radim

jutrom

kada s tobom ne idem u šetnju?

 

Kako provesti

dan

kada me njuškom ne potičeš

na maženje?

 

Kako vratiti u oči

san

jer me budi tišina

bez tvog disanja?

 

Sve je tako

pusto

kad svojim šapama ne tapkaš

mojim životom.

 

O, jesi li,

mrtvi moj lave,

posljednji gubitak

koji mi je namijenila sudbina?

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.