Lijeva strana Gajeve ulice

Napisala Biserka Fabac

Dvokatnica prije banijanskog mosta,  na lijevoj strani Gajeve ulice, ovdje nosi broj 1 jer to pokazuju dokumenti iz  1946. godine.

Nakon bombardiranja u rujnu 1944. – te kuće ovog dijela grada bile su ozbiljno uzdrmane i oštećene. Najprije se razmišljalo o popravku, potom o rušenju, da bi ipak na kraju bile popravljene  na  trošak vlasnika kuća, osim dvije, i ostale do danas.  

O tome govori: 

Prvi puta: 

Zapisnik sjednice Izvršnog odbora G. N. O. – a Karlovac 21. XI 1945.: „U 1946. godini montirat će se most na Kupi pa se ne bi pristupilo popravku kuća u Gajevoj na lijevoj strani jer su kuće inače u lošem stanju. Kućevlasnicima bi se odobrio zajam za popravak, i koliko ne bi bili sporazumni da pristupe obnovi učinio bi to G. N. O. u svojoj režiji, a za pokriće bi grad ubirao stanarinu dok se taj trošak ne bi namirio“

Drugi puta: 

Zapisnik sjednice Izvršnog odbora G. N. O. – a dne 30. VIII 1946.: Kuća gdje Marković u Preradovićevoj ulici je u derutnom stanju, a nalazi se na mjestu   gdje će se uslijed montiranja novog mosta zgrade rušiti. I. O. je odlučio da se ne daje zajam gdji Marković, a ni ostalim kućevlasnicima, jer će se kuće rušiti. Odlučeno je da se saopći kućevlasnicima da mogu zamijeniti zemljište za neko drugo, a materijal stare kuće mogu unovčiti.  Oni koji dobiju zajam za obnovu zgrada, odobrit će se u visini troška popravka“. 

Treći puta: 

Predmet: ruševnost kuće broj 1 u Gajevoj ulici, prije banijanskog mosta:

„Odluka: na temelju zaključka Izvršnog odbora, donesenog pod točkom 2 zapisnika sjednice održane dne 13. IX 1946. u gornjem predmetu, ovaj Gradski N. O. određuje u svrhu da se ustanovi stanje ruševnosti kuće broj 1 u Gajevoj ulici vlasništvo Dimić Dimitrija iz Beograda, komisijski očevid koji će se održati na licu mjesta gornje kuće dne 18. IX 1946. u 12 sati. Niže navedeni dužni su sudjelovati kod ovog očevida, u protivnom snose posljedice zakonskih propisa. Obavješćuju se: vlasnik kuće Dimić Dimitrije iz Beograda nepoznatog boravišta i susjed uz kuću: Marković Marija iz Preradovićeve 4. 

Nakon očevida i razgovora o predmetu rušenja zgrada koje su oštećene bombardiranjem, a nalaze se u bloku kuća Preradovićeva i Gajeva ulica do rijeke Kupe donesena je odluka:  

Da se poruši kuća Dimić Dimitrija iz Beograda nepoznatog boravišta i kuća  Mühlstein  (kbr.7)

Kuća  Muc Dragutina (Preradovićeva 6) da se popravi krov samo toliko da ne kisne, i to u režiji Gradskog N. O. - a, a na teret kućevlasnika.  Sve ostale kuće ostaviti u sadašnjem stanju.“ (Gradski N. O. Karlovac, Gradjevni odjel,  spis 20056 / 46., 17. IX 1946. godine.)

O Gajevoj 1 piše Zlatko Gursky u svojoj knjizi „Karlovac panorama jednog vremena“: „…..a kao zadnja u redu bila je, na samoj obali Kupe nasuprot kavani, isto tako kamenjem učvršćena dvokatnica u čijem prizemlju je imao svoju radionicu i prodavaonicu gotovih odijela i uniformi krojač Mühlstein. Ta je kuća bila nenaseljena jer je postojala fama da se noću u njoj pojavljuje duh djevojke koja se iz nje strmoglavila u Kupu i ubila jer ju je njezin zaručnik pri polasku u crkvu na vjenčanje ostavio i mjesto nje vjenčao drugu koja ga je tamo već čekala. Kuća je propadala i konačno je srušena, a na njezine temelje položena betonska deka poput terase povezane nogostupom mosta, preko kojeg dolazimo na Baniju, a kroz nju u Zagreb“.

Do nekadašnjeg broja 1, danas betonirane terase, stoji kuća Sonitzki Cecilije (prema popisu kuća koji navodi R. Radovinović u svojoj knjizi „Stari Karlovac ulice kuće ljudi“). 

Kasnije je to bila kuća brijača Antuna Veselića „u kojoj je imao svoju brijačnicu“, saznajemo od Zlatka  Gurskog,  „Karlovac panorama jednog vremena“.

Slijedi kuća koja je prema popisu iz 1902. pripadala gospođi Adeli Herman. Godine 1941. Dr. Mravunac Josip, odvjetnik iz Karlovca i supruga Anka dobivaju građevnu dozvolu za izgradnju kućne kanalizacije u vlastitoj kući, sa priključkom na javni gradski kanal, prema nacrtu ovlaštenog  zidarskog majstora Slave Veble. 

Godine 1950. kuća je u vlasništvu Đerđa i Anđeline Shahini. „Obitelj zlatara Shahini doselila se 1950. u Karlovac. Otvara obrt i prodavaonicu u Gajevoj ulici, od 1998. na Zrinskom trgu 11. Radnju vodi sin Gjergj, njegujući obiteljsku tradiciju u ručnoj izradi nakita. (izvor „Karlovački Leksikon“) 

Danas uvučen od ceste, između kuće Shahini i uglovnice Hofman, na parceli  na kojoj  je  navodno bila kuća Radoslava Lopašića, 1902. kuća Zugčić Antona, a 1946. u zapisnicama G.N.O. – a kuća Mühlstein, nalazi se caffe bar. 

Posljednja na lijevoj strani prelijepa uglovnica Preradovićeva 2 - Gajeva, 1902. upisana je kao broj 17 u Ulici Sv. Barbare, u vlasništvu brojne obitelji Kordis. Kuću je 1880. izgradio Ljudevit Eisenhut,  „nadinžinir kod ovdašnje kraljevske kotarske oblasti“. 

U „Narodnom glasu“ 3. ožujka 1910. g. krojač J. Hoffman preporučuje svoje bogato skladište, te izradu po najnovijem kroju iz engleskih i brnskih tkanina u Zagrebačkoj ulici kod banijanskog mosta.  

Kuća kasnije postaje vlasništvo urara Hinka Hofmana.

Kad u lipnju  1929. Josip Tavčar uređuje trgovinu u kući Preradovićeva 15, (danas 4) vlasništvo Olge Bunjevac, susjedi u  Preradovićevoj 17 su Marija Hofman i  maloljetni Božidar.

Stanko Lasić u „Autobiografskim zapisima“ o radnji urara Hofmana, iz kasnih  1920. – ih, piše:

„Nastaviš li ulicom ( Dragojle Jarnevićeve, op.), stižeš pored zanatskih radnja na opasno raskršće. Preko puta ulice kojom si se kretao, u pravoj liniji ispred sebe, opažaš uvijek osvijetljen izlog. To je

izlog urara Hofmana. U izlogu golema reklamna ura koja svijetli i po danu i po noći, prekrasna. Na lijevo od tebe, na samom izlasku iz ulice pruža se trgovina mješovitom robom sa svim mogućim bombonima. Vlasnik joj je Kanurski, sitan čovjek, volio je djecu, dijelio bombone. Sama pomisao na Kanurskog i bombone izaziva slinu. Ura i bomboni postaju zabranjeni plod koji ne smiješ ubrati. Kreći se po Gazi koliko hoćeš, ali ovamo ne idi! To je Grad! Za prekršaj se dobivaju najstrože kazne. S pravom, jer je ondje stradalo dosta djece. Tu se ne smije ići. Jednog sam dana krenuo prema Hofmanu, prema uri što ima nasmijano lice uštapa koji kao da te doziva. 

Ura - mjesec odigrala je ulogu zmije. Pola tri popodne, sunčani dan. Ura bliješti sjajnije od sunca. Trenutak fascinantne privlačnosti, strastvene želje da prijeđem preko ceste do Hofmana i da vidim sve izbliza: reklamnu uru, vekerice, male ure koje samo naslućujem, pa zatim zlatne lance, narukvice i ostale drangulije. Došao sam do sredine ceste i onda sam se vratio natrag i pobjegao glavom bez obzira.“

Kad je 1944. nastradala, ta lijepa uglovnica s mansardom bila je vlasništvo Božidara Hofmana. 

U arhiviranim dokumentima Gradjevnog odjela postoji molba urara Božidara Hofmana, ( broj spisa 17025, od 6. VIII. 1946.) u kojoj „niže podpisani moli gornji naslov da mu  dozvoli popravak krova na njegovoj  kući broj 2 u Preradovićevoj ul. sa popravkom sobe u podkrovlju i mijenjanje jednog špiranca. Oštećenje je nastalo uslijed bombardiranja dne 2. rujna 1944., te je popravak neophodno potreban.“ Radnju  je  povjerio građevnom poduzeću Majer Miletić.

Slijedi odluka Gradskog N. O.: „Dozvoljava se popravak sobe pod uvjetom da ne promijeni njenu sadašnju veličinu niti konstrukciju njenih stijena i stropa.“ 

Dalje „dozvoljava se popravak upitne kuće pod gornjim ograničenjima iz razloga što se predmetna kuća nalazi u prilaznoj ulici k mostu koja se mora proširiti u vezi sa skorom izgradnjom novog mosta i uređenjem prilaznih puteva, pa se stoga mora uzeti u obzir razlog, da vrijednost kuće koja se doskora ima rušiti ne smije se povećavati bez naročite javne potrebe. Pravo žalbe stranka ima u roku od 15 dana na Okružni N. O. u Karlovcu.“ 

Kuća je tom obnovom izgubila na ljepoti, nestalo je mansardnog krovišta. Danas je oronula lica i toliko ruševna da je opasna za stanovanje. 

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.