VRBANIĆEV PERIVOJ – spomenik parkovne arhitekture

Napisao ​Josip Šut 

-"Dobar dan, gospodo " - dubokim baritonom pozdravila nas je neobična osoba na ulasku u Vrbanićev perivoj pokraj Korane. Odzdravismo začuđeni izgledom krepkog starca malo pogurenih leđa, ali žustrih pokreta. Lijevu je nogu primjetno vukao za sobom, a u ruci je držao svežanj ključeva kakve više nitko ne koristi. Najčudnija od svega bila je njegova jednostavna odjeća. Nosio je habit tamno smeđe boje nalik fratrima. Kao da smo uronili u davna vremena kojih se više ne sjećaju ni naši pradjedovi. Iskričavim očima nas je osmotrio i preko  naboranog izbrazdanog lica preleti mu osmijeh: -"Da, da, vidim da ste zbunjeni što me ovdje nalazite. Ali, ne čudite se tome. Ja sam ovdje već 123 godine, još od prvih dana perivoja. Pomagao sam saditi stabla profesoru Šmidu koji ih je dobavljao iz Beča, Trsta i nadbiskupskog vrta. S njim sam jednom i do Beča išao. Tri dana i dvije noći smo kočijom putovali. Al sam se nauživao gledajuć sva ta usputna čuda. Nikad više nigdje nisam putovao, ni koraka od svog perivoja nisam do dana današnjeg  napravio. Zajedno s Društvom za poljepšavanje grada stvarali smo engleski i francuski tip parka. Bila je tu i jedna prekrasna dama koju sam svakodnevno sretao. Eh, kakva je to gospođa bila. Nikad poslije nisam s takvom radošću promatrao niti jednu ženu."-

Slušali smo starog čuvara perivoja i njegovu ispovijed. Vidjeli smo da mu je ona dama ostavila sjedine na srcu. Ništa ga nismo htjeli pitati da mu ne produbimo bol. Nastavio je zatresavši ključevima:-"Kakva se sve gospoda okupila kad je gradonačelnik Josip Vrbanić ceremonijalno otvorio perivoj za posjetitelje! Došli su mađarski akrobati, sokolarski momci su gombali i prevrtali se, svirala je češka pleh muzika, kočije su elegantno kružile, austrougarski oficiri i njihove pratilje gordo se prošetavali i zanosno uzdisali opijeni ljepotom perivoja. Pred njima su trčkarale srne a paunovi se šepirili travnjakom. Svakoj sam dami osobno darivao tek ubranu ružu iz ružičnjaka. Da, da, svi su zastajkivali i divili se statuama tri Gracije, koje su na glavama držale veliku košaru s prelijepim živim cvijećem. A kako li su samo te tri dame izgledale?! Kao da su žive, svaka crta lica, oči, ruke, sve je to bilo umjetničko djelo, kao da ih je stvarao stari majstor Michelangello. Djeca su skakala livadama loveći vjeverice, licitari su kolicima kružili probijajući se mnoštvom... A onda se otkrilo kako Korana obiluje jodom, manganom i željezom. Sam gospodin Kneipp je uredio lječilište i kupalište i dočekivao gospodu i careve Monarhije. Da, da, bilo je to nešto posebno. Nikad više tako, a i mlad sam bio. O, koliko sam zavodljivih pogleda ukrao gospođama i njihovim kćerima! Hajde, slijedite me, povest ću vas u kratko razgledanje perivoja."-

Polako smo kružili spomenikom parkovne arhitekture, čije je uređenje započelo 1895. godine. Doznali smo kako nas okružuje šest vrsta šišmiša, 20 vrsta ptica i 51 vrsta drveća i sve to na nepuna četiri hektara. Pratili smo starog čuvara i gledali kako u svim dijelovima parka buja radost: ovdje skupina osnovnoškolaca proučava život šišmiša, ondje plavokosa žena s debelim naočalama učenicima otkriva tajni svijet ptica. Tik do njih vitki speleolozi razvlače užad po kojoj se pentraju djeca s kacigom na glavi, koji korak dalje mršava gospođa podučava djecu živom svijetu rijeke Korane. Vidimo s kojim veseljem djeca u rukama drže riječne rakove. Na drugom kraju gospođa crvenih obraza otkriva prvoškolcima pod mikroskopom sićušni svijet ljudskom oku nevidljiv. Zastajemo kod stolova za kojima se uozbiljilo nekoliko djevojčica i dječaka pokušavajući za šahovskom tablom nadjačati momčad slijepaca. Čude se djeca kako ovi ljudi znaju kakvo je stanje na tabli, čude se i Braillovom pismu kojeg im objašnjavaju. Predivan je sunčan dan i posvuda gužva. Cijeli će dan sve ključati od događanja. Zastaju šetači i slušaju o postanku kamena, o vrstama minerala i putu vode od oblaka do podzemlja.

Stari nas čuvar diskretno vodi i poučava:-" Evo nas kod brda Olimp. Tek stasali mladići ovdje bi se šakali za tu poziciju,  a pobjednici bi noćima sjedili uz svoje odabranice i to je brdo umnogome pripomoglo karlovačkom natalitetu. A evo, tu su bile one tri Gracije. Kasnije su umjesto cvijeća na glavi nosile fontanu a voda se slijevala u bazen sa zlatnim ribicama. Nažalost, prije šezdesetak godina odlomio se dio fontane i usmrtio dijete. Prekasno sam stigao i ni dan-danas ne mogu zaboraviti nijeme oči njegove majke kojima me gledala klečeći uz beživotno tjelešce. Već pomalo zaboravljam pojedinosti i zato ću zastati kraj ovog ginka i uzeti otpali list. Možda mi osvježi pamćenje. Vidite, ovdje volim zastati kod kraljice šume. To je crvena bukva s jarkim listovima, znam je dok je bila sićušna poput one katalpe tamo. A kad prolazim uz onu gledičiju, uvijek se zapitam nije li Isusova kruna izrađena baš od njezina trnja? Danas ovdje imamo 750 stabala i 14 vrsta grmova."-

Sjetno je vrtio šešir  u ruci, mislima prebirao prošlost, razdragano promatrao mladost u parku pa nastavio:    -" Ima li ičeg ljepšeg od ružičnjaka i ove tratine? Mnoga je dama upravo ovdje isprošena i mnogi su muškarci tu zametnuli boj za čast izabranice. A vi ste došli onim putem. Taj su put prije stotinu godina  gradili ruski zarobljenici. Sjećam se pojedinih lica, nije bilo tuge u njih. Znali su da je za njih Veliki rat završen i da će sigurno kući. Nekoliko ih je ostalo i ovdje se oženilo. I Francuza se sjećam, prava gospoda, šteta što su tako kratko ostali kod nas. A sad pogledajte ovo. To je otpali list divljeg kestena. I što vidite kad ga podignete? Eto na tlu otisak konjskog kopita! Ovaj gorski javor ne bih ni spominjao kad od njega ne bi bio napravljen onaj Odisejev trojanski konj. Sad ćemo iz engleskog preći u francuski dio perivoja. Na ovoj su čistini svoje skulpture izlagali Fran Kršinić, Vanja Radauš i Ivan Meštrović. E, poodavno je to bilo.  Nažalost, Pierra Magnolla nisam upoznao, ali se godinama divim njegovim magnolijama i ponekad prošećem do gradskog središta i sjednem na početku Radićeve kod glorijete i udišem miris dvije njegove čarobne magnolije. Nije li predivna ova žalosna vrba? I sam Napoleon se pod takvom odmarao u progonstvu na Elbi. A one dvije murve imaju posebnu priču. Dudov svilac donio je silno bogatstvo Kinezima. Odsjecanjem glave bio bi kažnjen svatko tko bi pokušao iznijeti te bube iz njihove postojbine. Tek u šestom stoljeću dudovog svilca skrivenog u bambusovim štapovima iznijela su dva nestorska redovnika. Od bagrema se pak izrađuju perle za krunice, a onaj močvarni taksodij uskoro će  razviti koljena za disanje. Bit će to još jedna atrakcija perivoja. Zastanite malo pokraj ovog stabla, ono je iz porječja Mississippija i zove se virdžinijski dragun. Strukturom je nalik cejlonskoj ebanovini, od čijeg je drva napravljen tron Plutona, boga podzemlja. Za kraj, evo vam i sekvoje koja je dobila ime po Indijancu iz plemena Irokeza. Taj je poglavica uveo sjevernoameričko indijansko pismo u 19. stoljeću.

Mislim da bi vam to za danas bilo dosta. Dođete li još koji puta, povest ću vas ostalim dijelovima perivoja i otkriti nekoliko legendi i povijesnih istina."-

Obogaćeni spoznajom koju nam je nesebično pružio stari čuvar perivoja, sjeli smo na rub parka u hotel koji je tu od prvih dana perivoja i promatrali rijeku Koranu. Čuvar perivoja nas je pozdravio i poput sjene nestao iza njegovanog grmlja u tajnovitu polutamu. Sigurni smo da se tu osjećao najbolje i nismo ga ni pokušali zadržati.

U Karlovcu, veljača 2018. g.     
Josip Šut 

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.