KARLOVAČKE PRIČE: "Baseball"

KARLOVAČKE PRIČE: 
"Baseball"
Piše Darko Lisac

Pored pruge je kockasti kamen. Iznad svega, na uzvisini, točno između baseball igrališta i pustog autoputa. 
Ljeto daje sve od sebe da bude baš onakvo kakvo je nekada bilo. S pticama nad krovom Gimnazije, sa zvukovima normalnog života iza otvorenih prozora okolnih zgrada. 
Desno je grad, uspavan, nakratko zaliječen ljetom, nakratko obojan. 
Lijevo je lelujav zrak nad tračnicama, tamo u daljini, nad prugom koju prekrivaju trava i korov... lijevo je lelujav sparan zrak nad autoputom, kroz koji se vide razlomljene i mutne slike bijelih UNPROFOR-ovih transportera, kuće od kojih su ostali samo izrešetani zidovi...

Dolje je utakmica, a na leđima osjećam njena leđa, na ramenu njenu glavu i miris njene kose...
- Sunčaš se?
- Aha - kaže...
Onda šutimo, kao što šuti i cijeli svijet, samo ponekad zvonko odjekne zvuk palice i šuštanje lopte kroz travu.
Pomakne se, sasvim malo, tako da me jedan pramen poškaklja po vratu.
- Ej....hoćemo voljet baseball jednom i kad rat stane?
Slegnem ramenima. Još ne znam odgovor na to pitanje. Ili samo ne znam je li moguće da će rat jednom stati.
Poslije će proći godine i godine. Upoznat ću sve te ljude, upoznat ću i nju one 1996. kada je bila Europska liga prvaka, sjedit ću na tribinama po kiši, po paklenom suncu, sjedit ću na tribinama dok igramo s Fortitudom, a u Francuskoj već počinje utakmica Hrvatske i Japana. 

Rat je završio, sve je drugačije nego što je bilo, sve je drugačije nego što je trebalo biti. Na kockastom kamenu više nitko ne sjedi, ali često gledam u njega kad sam na tribinama. I uvijek bude ljeto, uvijek budu ti klinci u ratu, nasmijani i zaljubljeni, uvijek bude grad koji volim, lebdi sve to nad baseball igralištem kao znak da će jednom, ipak, sve biti u redu.

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.